U Zastupničkom domu Kongresa Sjedinjenih Država jučer je održano svjedočenje pod naslovom Tribunali za bivšu Jugoslaviju i Ruandu: Međunarodna pravda ili sudska predstava. Na svjedočenju je bilo govora i o slučaju generala Hrvatske vojske Ante Gotovine, kojeg je haaški Tribunal optužio za zločine protiv civilnog stanovništva za vrijeme i nakon operacije Oluja, u ljeto 1995. godine.
Svjedočenje je bilo kritički intonirano. Nazočni kongresmeni, članovi Odbora za međunarodne odnose, izrazili su podršku misiji Tribunala, no čule su se zamjerke. Republikanski kongresmen Chris Smith izjavio je primjerice da su odluke tribunalovih sudaca i tužitelja ponekad inspirirane političkim, a ne pravnim motivima. Henry Hyde, predsjedatelj Odbora za međunarodne odnose, založio se za bolju procesno-pravnu zaštitu optuženika.
Hammond: Glavni cilj - osuditi optuženog"
Na te se probleme odnosilo i svjedočenje jednog od pozvanih stručnjaka, odvjetnika Larrya Hammonda. On smatra da postupak na haaškom Tribunalu “preteže u korist tužitelja”, da oni u odnosu na branitelje optuženih imaju prednost, te da se čini kao da je “glavni cilj optuženog osuditi , i ništa više.”
Tužitelji svoje odluke moraju temeljito potkrijepiti dokazima, a činjenice s kojima raspolažu moraju dati na uvid. Larry Hammond kaže da tu u slučaju haaških tužitelja često nije slučaj: "Kako je moguće da dokazni materijal na temelju kojeg se, na kraju, donese drugostupanjska oslobađajuća odluka, postane dostupan tek nakon što je suđenje bilo završeno i nakon što su optuženi bili osuđeni na duge zatvorske kazne? Radi se o slučaju braće Kupreškić. Poruka koju šalje Tribunal ovakvim načinom rada je upravo zlokobna."
Wald: "Tu nema ničeg zlokobnog"
Na ovu tvrdnju odgovorila je Patricia Wald, također jedna od sudionica svjedočenja. Gospođa Wald je bivša sutkinja Tribunala, upravo je ona – kao članica petočlanog sudskog vijeća tribunala – donijela oslobađajuću presudu za Kupreškiće. "Kao višegodišnjaica članica apelacionog suda u okrugu Columbia, ovdje u Washingtonu, mogu reći da slučajeva poput ovog i u našoj zemlji ima razmjerno mnogo. Odluke prvostupanjskih sudova se u žalbenom postupku znaju ukinuti. Greške se događaju, ali to ne znači da je postupak pred Tribunalom u općem smislu nekvalitetan. On je pošten. Mislim da tu nema ništa zlokobnog, naprotiv, mislim da to predstavlja odliku solidnog sudskog sustava.”
"Optužnica u izravnoj suprotnosti s objavljenim američkim izvješćima"
Larry Hammond naveo je i optužnicu protiv generala Hrvatske vojske Ante Gotovine koji je optužen za zločine protiv civilnog stanovništva za vrijeme i nakon operacije Oluja: "Predlažem vam da pročitate tu optužnicu. Ona se bavi događajima s kraja rata, iz razdoblja kada je u tom kraju Hrvatske bilo vrlo mnogo Amerikanaca – vojnih časnika, političkog osoblja – kao i novinara sa svih strana svijeta. Optužnica tereti generala Gotovinu za djela koja su u izravnoj suprotnosti s objavljenim izvješćima iz tog razdoblja, izvješćima čiji su autori Amerikanci."
Larry Hammond smatra da je dovoljno pročitati ovu optužnicu, a nakon nje knjigu ambasadora Richarda Holbrookea, bivšeg mirovnog posrednika američke vlade za Balkan. “Kako je moguće da je ovaj general optužen za deportaciju 150 do 200 tisuća Srba iz Krajine, kada postoje svjedoci da deportacije nije bilo? Kako to da optužnica govori o granatiranju Knina, kada postoje svjedoci koji su bili na licu mjesta, i mogu dati suprotan iskaz?” – upitao se odvjetnik Hammond.
Lantoš: "Znak civilizacijskog napretka, greške irelevantne"
Zamjerkama na račun međunarodnog suda za ratne zločine suprotstavio se demokratski kongresmen Tom Lantoš. U prilično emocionalnom nastupu, ovaj je kongresmen rekao: "Gospodine Hammond, moram reći da mene uopće ne zanimaju nedostaci u nekoj optužnici. Nedostaci u optužnicama mogu se pronaći svagdje – i u našoj zemlji, i u inozemstvu i na međunarodnim tribunalima. To za mene nije relevantno. Ja nisam pravnik. Ja, kao osoba čija je obitelj stradala u holokaustu, znam jednu jedinu stvar: tribunal za ratne zločine je u ovom trenutku instanca na kojoj žrtve ratnih zločina, imaju mogućnost da dobiju ono što im najviše treba, a to je pravda. Postojanje Tribunala, bez obzira na poneku zamjerku, za mene je znak značajnog civilizacijskog napretka."