Ukoliko će se stvari događati onako kako to predviđaju i priželjkuju inovatori i izumitelji, u ne tako dalekoj budućnosti moći ćemo reći: Zbogom prometni krkljanci, beskrajni redovi na ulazima na autoceste i polagani, prekrcani prigradski vlakovi! Dobrodošla, budućnosti!
Do 2050-te, ako se ostvare ružičaste prognoze, jutarnji put na posao bit će brz i prilično privatan – vozit ćemo se, naime, u vlakovima sastavljenim od pojedinačnih, osobnih kabina, nešto nalik vlastitoj čahuri. Za odlazak u trgovinu po namirnice, pričvrstit ćemo na tijelo leteće skutere i odzujati iznad krošnji drveća u obližnje samoposluživanje.
Malo vikend putovanje? Ništa lakše! Čitava se obitelj samo treba sjesti u "skycar" i odvozati se zračnim putem ravno do seoske idile. Naravno, morat ćemo malo pripaziti na neke teže teretne letjelice, posebice one koje će prevoziti svemirski raketoplan do njegove lansirne rampe.
Doduše, Amerikanci žive s ovakvim obećanjima budućnosti već prilično dugo. Ranih šezdesetih godina, na američkoj je televiziji bila popularna serija crtića, nazvana "The Jetsons". Jetsoni su, po priči, živjeli u 21-vom stoljeću, u apartmanu koji se nalazio na vlastitom svemirskom otoku, - nešto poput "čardaka ni na nebu ni na zemlji" -, a na posao, u kino i na utakmice vozili su se u svemirskom autu.
I mnogo ozbiljnije publikacije još od pedesetih godina spekuliraju sa budućnošću u zraku. Znanstveni i tehničko-tehnološki razvoj od toga nisu daleko već desetljećima. No, do sada, to su redovito ostajale fantazije. Ono što sadašnja obećanja čini vjerojatnijima je pogled na prometnu sadašnjicu i nikakve šanse da se ona imalo poboljša bez uzlijetanja u manje prekrcane zračne prostore.
Amerikanci su tijekom čitave svoje povijesti težili što većim brzinama i što većim udaljenostima. Na ulasku u dvadeseto stoljeće, kada je većina ljudi išla pješke ili na konju, radijus kretanja prosječne osobe bio je 7 do 8 kilometara. Automobil je povećao radijus prosječnog kretanja na oko 80 kilometara. Stručnjaci za promet i inovatori tvrde da mnogo prije 2050-te mogu povećati radijus kretanja prosječnog stanovnika Sjedinjenih Država na oko 800 kilometara.
Nove prijevozne tehnologije, poput onih osobnih vlakova-čahurica ili skycara, spomenutih na početku, već su u fazi testiranja. Do njihove praktične primjene, kako se obećava, doći će za pet do, najkasnije, deset godina. Iza budućnosti na način Đetsona ne stoje samo neovisni znanstvenici i inžinjeri. I vladine agencije, uključujući NASA-u, Saveznu upravu za kontrolu zračnog prometa, kao i Ministarstvo prometa i prijevoza, već su odmakli u istraživanjima high-tech avionskih upravljačkih mehanizama. Takvim kontrolama zrakoplova mogli bi ovladati i obični smrtnici, baš poput učenja vožnje automobila.
S high-tech letjelicama, promet bi se odvijao svojevrsnim autoputima na nebu, gdje bi elektronska nadzorna mreža vodila i kontrolirala promet neovisnih zračnih putnika. Nešto nalik zračnom internetu – objasnio je Bruce Holmes, direktor NASA-inog programa civilne avijacije. Uz to, koristit će se zračni prostori, - dakle, visina! -, koja se danas uopće ne koristi za zračni promet.
Dakle, pogledajmo u nebo ... relativno skoro tamo će definitivno biti mnogo više letećih objekata od ptica, i mnogo više žmirkanja svjetala od zvijezda!