Washington je nedavno dobio svoj prvi restoran hrvatskog imena – “Kunu”. Kraći posjet otkrio nam je da se radi o talijanskom restoranu s vlasnikom hrvatskog podrijetla – Markom Giuricichem. S gospodinom Giuricichem razgovarali smo za našu rubriku Američko-hrvatske veze.
Mike Giuricich otvorio je svoju “Kunu” u najgorem trenutku – pred terorističke napade od 11. rujna, koji su gotovo u potpunosti presušili rijeku turista koja se tijekom cijele godine slijeva u Washington. Pred malim restoranom skromnog pročelja, koje ga sakriva od očiju prolaznika, bila je prilično tamna sudbina. Barem se tako činilo. Ipak, gosti su uskoro počeli pristizati – jedni privučeni dobrom kuhinjom, a drugi – članovi lokalne hrvatske zajednice – prepoznatljivim imenom. Prvo pitanje postavilo se samo od sebe – zašto “Kuna”? "Restoran je dobio ime po selu u Hrvatskoj, točnije, na Pelješcu, u kojem je rođena moja baka. Ona je došla u Sjedinjene Države početkom 20. stoljeća. Otac mi ima psa – dalmatinca, kojega je nazvao Kuna. Kada smo odlučili otvoriti restoran, odlučili smo ga također nazvati Kuna. Od Amerikanaca neprestano dobivamo pitanja o imenu restorana, dok ga Hrvati automatski prepoznaju."
Odlasci baki, koja je živjela u Hobokenu u saveznoj državi New Jersey, poznatom po svojoj hrvatskoj i talijanskoj zajednici, inspirirali su u znatnoj mjeri kuhinju gospodina Guiricicha. Danas se prisjeća pršuta, salama i ukiseljenog povrća, a ta sjećanja ugradio je i u svoj restoran: "Jelo po kojem sam najpoznatiji je 'Bakino predjelo'. Uvrstili smo ga i na jelovnik 'Kune'. Sjećam ga se iz djetinjstva, kada bismo za Uskrs odlazili baki u Hoboken. Cijeli je restoran, na neki, način izgrađen oko tog sjećanja."
Prije “Kune”, gospodin Giuricich je kulinarsko umijeće usavršio u restoranima poznatih washingtonskih muzeja, kao što su Smithsonian i Nacionalna galerija umjetnosti. Za svoj prvi restoran izabrao je talijansku kuhinju, jer je – kako kaže – i sam odrastao na dalmatinskoj, mediteranskoj kuhinji. Svojim gostima nastoji ponuditi ukusnu hranu po prihvatljivim cijenama u opuštenoj, ugodnoj atmosferi. Otkako je njegov restoran dobio odlične kritike u “Washington Postu” – otkriva nam – posao je procvjetao. A vino? Za sada se nudi talijansko, no gospodin Giuricich kaže da ga zanimaju i hrvatska vina, no još nije pronašao distributera koji ih prodaje.
S obzirom da sam spravlja sva jela koja se nude u restoranu, zamolili smo ga da s nama podijeli jednu od svojih “tajni kuhinje”. "Tjesteninu uvijek kuhajte uz pomoć sata. Tako i mi radimo u našoj kuhinji. Uvijek kuhajte tjesteninu dvije-tri minute kraće nego što vam kažu upute na pakiranju. Pazite da ostane 'al-dente'”.