Aktivisti koji u New Yorku prosvjeduju protiv Svjetskog ekonomskog foruma okreću se kreativnim načinima širenja svojih poruka. Kako izvješćuje Jenny Badner, prosvjednici se, između ostaloga, služe ogromnim lutkama i transparentima kako bi privukli pažnju na svoje primjedbe.
Cijevi od kartona, otvorene limenke s jarkim bojama, ljepilo i škare, rasuti su posvuda po podu jedne stare garaže, privremeno pretvorene u umjetnički atelje. Iz kazetofona se čuju zvuci jazza. Glazba dodatno podiže raspoloženje ionako vedrom skupu od dvadesetak vrlo zaposlenih aktivista. Nakon više sati rada, oni upravo dovršavaju prilično upadljivu prikazu od kartona, koja će, izložena u središtu Manhattana, iskazivati njihov stav prema Svjetskom ekonomskom forumu.
Holly Roach je organizatorica skupine koja se naziva Umjetnost u akciji. Ona je iz San Francisca doputovala u New York kako bi sudjelovala na prosvjedima protiv ekonomskog foruma. Kako kaže, umjetničko oblikovanje prosvjednih figura pomaže u stvaranju aktivističkih zajednica: "Čovjeka razveseli kada vidi da dolaze ljudi koji se nikada ranije nisu bavili nikakvim umjetničkim izrazom, a sada su do laktova u bojama. Tu se zaista stvara zajednica ljudi koji posižu duboko u svoju kreativnost kako bi progovorili o onome što im je važno u svjetskim zbivanjima."
Neki od sudionika su veterani prosvjeda, sami već u srednjoj dobi, poput Renee-Noelle Felice. Ona kaže da, premda vidi da se svijet mijenja na bolje, još uvijek mnogo toga treba učiniti u borbi protiv siromaštva i zaštiti okoliša: "Prošla sam kroz prosvjede šezdesetih godina, kroz pokret za građanska prava i Vijetnamski rat, i mogu reći da je ovo posve drugačije. Sada se osjeća potreba za hitnjom. Vidim da se svijet mijenja - u nekim stvarima na bolje, ali u mnogim stvarima na gore."
Većina aktivista u ovoj umjetničkoj radionici, međutim, dvadesetih je godina i ovo su im prva iskustva s prosvjedima. Posebice, ako se prosvjedne ideje pretočavaju u velike kartonske lutke. Kako kažu, lutke iskazuju čitav niz pojava - studente koji sebi ne mogu priuštiti školarine, Nigerijce pogođene zagađenjima od bušotina nafte, ptice koje umiru zbog krčenja šuma, itd.
Kompjutoraš David Taylor kaže da, premda uživa u izradi prosvjednih lutaka, same prosvjede ne shvaća olako. To je, kaže, vrlo ozbiljna stvar: "Jedan od glavnih razloga što smo s prosvjedima izašli na ulice leži u tome što je to praktički posljednji način izražavanja neslaganja koji nam je još preostao. Vidjeli smo kako su demokratske institucije ove zemlje prodane, kao na rasprodaji, korporacijama, tako da, ako želimo da se naš glas čuje u vladi, jedino mjesto koje nam je ostalo da se oglasimo je ulica.
Nakon dva tjedna izrade lutaka, aktivisti su svoje prosvjedne rukotvorine ukrcali na kamione i odveli ih na jedan od prvih prosvjednih skupova, na kojemu je dignut glas protiv uvjeta rada koje prakticiraju neke od kompanija, sudionica na Svjetskom gospodarskom forumu. Aktivisti kažu da je teško znati dopire li njihova poruka jasno i glasno do onih kojima je upućena. Jedan od ciljeva izrade prosvjednih lutaka već je, međutim, postignut - one su prikazane u televizijskim vijestima.