U vrijeme blagdana, crkve diljem svijeta obično su najpunije. No, dok su crkve prije svega vjerski objekti, kroz povijest su imale i niz drugih uloga – bile su primjeri inovativne arhitekture, riznice umjetnosti i snage društvenih promjena. Judith Dupree, povjesničarka kulture, nedavno je objavila knjigu “Churches – Crkve” u kojoj piše o crkvama i njihovim raznim aspektima. S Judith DuPre ragovarala je Nancy Beardsley.
Povjesničarka Judith DuPre u svojim je ranijim djelima pisala o objektima kao što su mostovi i neboderi. Kako kaže, na ideju da se pozabavi crkvama došla je dok se – bavila neboderima. "Crkve su naši prvi neboderi. Do prije samo stotinu godina svu našu tehničku umješnost koristili smo za gradnju vrlo visokih crkava. Ukoliko pogledate bilo koju staru fotografiju panorame nekog grada, vidjet ćete nebodere, točnije, crkvene tornjeve."
Judith DuPre kaže da je inspiraciju za najnoviju knjigu pronašla u španjolskoj tradiciji “camina”. Camino, odnosno, put koji je vodio u Santiago de Compostellu bio je u Srednjem vijeku jedan od glavnih hodočasničkih puteva. Camino de Santiago bio je – kaže gospođa DuPre – ujedno, neobičan, opasan i duhovni put, na kojem su se mogli naći kako hodočasnici, tako i trgovci, pljačkaši i zabavljači. Autorica nadalje dodaje da je, pripremajući se za novu knjigu, i sama prošla kroz svojevrsno hodočašće, putujući Sjedinjenim Državama i Europom. To se odrazilo i na opsegu obrađene tematike - knjiga počinje s Panteonom, a završava s novom crkvom Svetog Thomasa Morea, koja se upravo gradi u Queensu u New Yorku. Kako kaže, u Panteonu je našla niz arhitektonskih elemenata koji su se kasnije koristili još stoljećima.
"Panteon je u početku bio paganski hram, čiju je izgradnju započeo Hadrijan, koji se smatra jednim od najvećih arhitekata starine. Kupola Panteona je, kako se vjeruje, jedna od tri najveće kupole naše civilizacije. Ostale su Bruelleschiev Duomo, velika kupola u Firenci i Michelangelova kupola za crkvu Sv. Petra. Ta Michelangelova kupola kasnije je postala inspiracija za kupolu zgrade Capitola, koja je kasnije pak, inspirirala izgradnju mnogih kupola diljem zemlje" - kaže ova američka povjesničarka umjetnosti.
Judith DuPre dodaje da je kupola Panteona u svoje doba smatrana pravim čudom – bila je to prva kupola takve veličine, ainžinjeri i dan danas raspravljaju kako je ona izgradjena. Vjerovalo se da je djelo đavola, a govorilo se i da je Hadrijan prostor ispod kupole ispunio zemljom u kojoj su se nalazili zlatni novčići – tako je lakše izgrađena, potom je – po istom pričanju – Hadrian navodno brže bolje uklonio tu zemlju, kako njegov trik ne bi izašao na vidjelo.
Osobno hodočašće odvelo je Judith DuPre i u mnoge rane kršćanske crkve, kao što je Westminsterska opatija u Londonu. Ova je ogromna katedrala izgrađena u 11. stoljeću, a zatim je u više navrata obnavljana i proširivana. Kao mjesto posljednjeg počinka mnogih kraljeva, pjesnika i ratnika – kaže gospođa DuPre - Westminsterska opatija i danas, usred londonske vreve, čuva svoj spokoj i produhovljenost.
Postoji li nešto u crkvenoj arhitekturi što potiče duhovnost? "Mislim da, za razliku od svih drugih mjesta u koje svakodnevno ulazimo u žurbi, kao što su kemijske čistione, banke, trgovine, u crkvi zastajemo i predajemo se razmišljanju. Čak i ako ne molite, doživjet ćete trenutak tišine i mira. Možete razgledavati unutrašnjost – razmišljati o materijalima koji su korišteni u gradnji, o svjetlu, mirisu voštanica i cvijeća. Tu je – pogotovo u starijim crkvama – osjećaj da ste okruženi talozima vremena i životima onih koji su nam prethodili" - odgovorila je Judith DuPre.
Renesansa je – smatra Judith DuPre – bila zlatno doba crkvene arhitekture. Njen omiljen primjer je crkva Santa Croce u Firenci, čija je izgradnja počela u 13. stoljeću. Kako kaže, ta je crkva oblikom slična bazilici, vrlo jednostavna, no unutrašnjost joj je pokrivena Donatellovim freskama, koje je gotovo pretvaraju u ilustriranu knjigu. Korištenje bogatih dekoracija i raskošnih slika napušteno je u reformaciji.
"Začetnici protestantizma vjerovali su da je naglašeno korištenje ukrasa i simbolike u crkvama skretalo pažnju vjernika s osnovnih istina Biblije. Reformacija je tako donijela nove, jednostavne crkve, u kojima su vitraži zamijenjeni običnim staklom, a naglasak se, umjesto na rezbarije i mozaike, stavljao na Bibliju. Naravno, za protureformacije, katolici su ponovno naglašavali snagu i važnost slika i ikona za vjernike" - objašnjava Judith DuPre.
Jednostavnost u crkvenoj arhitekturi doživjela je novi vrhunac u prvim danima Amerike. Prva crkva u Americi, koja se obrađuje u knjizi Judith DuPre, jedna je stara puritanska crkva u blizini Bostona. Radi se – kaže ona – o jednostavnoj drvenoj, gotovo spartanskoj građevini koja je izgrađena u samo tjedan dana. Kasnije su druge vjerske sekte crkvenoj arhitekturi u Novom svijetu davale nove karakteristike. Primjerice, shakeri, koji su bili poznati po pacifizmu i celibatu, izgradili su u Sabbath Lakeu u saveznoj državi Maine jednostavno okupljalište. Radi se o drvenoj zgradi okrečenoj iznutra posebnom plavom bojom, s redovima klupa za žene i muškarce.
Za razliku od shakera, mormoni su poznati po svojem ogromnom hramu iz 19. stoljeća izgrađenom u Salt Lake Cityju. "Izvana je gradjevina vrlo impozantna. Izgrađena je od sivog granita i ima šest tornjeva. Na samom vrhu najvišega nalazi se pozlaćeni kip anđela Moronija, koji se ukazao začetniku mormona Josephu Smithu u New Yorku i dao mu Knjigu mormona. To je prava Božja kuća i njezina ljepota to odražava" - objašnjava gospođa DuPre.
Crkvenoj arhitekturi u Sjedinjenim Državama, pogotovo na američkom jugozapadu, svoj su doprinos dali i španjolski misionari. Misija San Xaviera del Baca u Tucsonu u Arizoni prozvana je bijelom golubicom pustinje, zbog svojih vanjskih zidova prevučenih štukom, odnosno sadrom, koji iz daljine zasljepljuju namjernika svojom bjelinom. Izgradili su je u 18. stoljeću isusovački i franjevački misionari.
Europa i danas služi kao inspiracija za mnoge crkvene građevine u Sjedinjenim Državama. U New Yorku se upravo gradi Katedrala svetog Ivana Božanskog, koja će, kada bude dovršena, biti najveća gotička katedrala na svijetu. No, ona neće biti završena tijekom našeg života. Judith DuPre također je obišla niz crkava koje, uz vjersko, imaju i povijesno značenje. Jedna od njih je baptistička crkva u Atlanti u saveznoj državi Georgiji, u kojoj je tijekom šezdesetih Martin Luther King propovijedao o miru, nadi i pravdi, dajući tako odlučujući poticaj pokretu za građanska prava američkih crnaca.
S obzirom da crkva u kojoj je Martin Luther King propovijedao nije mogla primiti cijelu njegovu kongregaciju, nasuprot te crkve izgrađena je druga crkva. Arhitektonsko rješenje povjereno je jednoj inovativnoj firmi, koja je projektirala prvu američku crkvu inspiriranu afričkom arhitekturom. Gospođa DuPre je u svojoj knjizi obradila i primjere moderne crkvene arhitekture. "Vjerojatno najdramatičnija moderna crkva u Sjedinjenim Državama je kristalna katedrala Philipa Johsona u Californiji, iz koje Robert Schuler emitira svoj televizijski vjerski program. Ta je crkva izgrađena kao televizijski studio. Također mi se svidjela japanska katolička crkva na vodi Tadao Ando. Izgrađena je u minimalističkom stilu. Nema oltara, već vjernici iz klupa gledaju vodu. Naime, crkva se nalazi na umjetnom jezeru. 30 metara od crke postavljen je križ."
Judith DuPre ističe da i njena knjiga “Crkve” vrlo neobična. Otvara se po sredini, baš kao što se otvaraju vrata crkve, a tekst je obogaćen nizom fotografija i reprodukcija umjetničkih djela.