Propast Enrona – negdašnjeg energetskog diva Sjedinjenih Država – otvorila je na Wall Streetu mnoga osjetljiva, pa i bolna pitanja o tome kako posluju američke korporacije.
Enron je ušao u krug najvećih korporacija 90-ih godina, kada je prestao biti kompanija koja se bavi samo prodajom plina. U svoje nove djelatnosti Enron je uključio trgovanje zalihama plina, te promet drugim proizvodima i uslugama - poput brzih internet veza i reklamnog prostora.
Wall Street je pružao punu podršku toj kompaniji. Vrijednost njenih dionica do jeseni 2000. godine skočila je s 15 na 90 dolara. Danas jedna Enronova dionica ne vrijedi niti jedan čitav dolar, a na njujorškoj se burzi otišlo i korak dalje: dionice Enrona skinute su s popisa dionica s kojima se trguje na Wall Streetu.
Što se dogodilo? Enron nikada nije ostvario profite koje je očekivao. Kompanija je te gubitke prikrivala tako što ih nije upisivala u svoje bilance, nego ih je ubacivala u komplicirani lanac partnerskih filijala, čime ih je ustvari skrila od ulagača. U prvo vrijeme – to je funkcioniralo.
Odgovornost za nezakonite radnje dijeli i firma koja je bila zadužena za knjigovodstvene poslove Enrona – kompanija Arthur Andersen. Mnogi analitičari s Wall Streeta – među kojima je i veteran Art Cashin – veliki dio odgovornosti pripisuje firmi Andersen.
“Glavni problem – kako misle na Wall Streetu – tiče se vjerodostojnosti ljudi koji se bave revizijom i provjerom. … Ako, recimo, bolnica zatraži laboratorijsku analizu za nekog pacijenta, nitko ne očekuje da će laboratorij prekrajati rezultate samo da bi u bolnici imali osjećaj da uspješno liječe pacijenta. Nužno je, dakle, znati što se točno događa,” kaže gospodin Cashin.
Stručnjak za pitanja financijske strategije Gregg Hymowitz smatra da je za propast Enrona odgovorno više ljudi. Revizori Enronovog knjigovodstva kao da su upravi dali zeleno svjetlo da tiskaju krivotvoreni novac, kaže gospodin Hymowitz. Revizori iz firme Andersen uništavali su dokumente o poslovanju Enrona. To je već dovoljan razlog za krivičnu prijavu – smatra profesor knjigovodstva na njujorškom koledžu Baruch, Doug Carmichael.
“Revizori bi trebali biti javni kontrolori, dakle oni koji trebaju zaštititi javna ulaganja. Andersen to nije činio. Sudeći po onome što je meni poznato, očekujem da će protiv nekih ljudi biti pokrenut krivični postupak. A firmi predstoje burna vremena, ukoliko ne bude čim prije postigla nekakav sporazum,” ističe on.
Mnogi stručnjaci sada smatraju da će istraga dovesti do dugo očekivane reforme knjigovodstvenih propisa, jer se sadašnje knjigovodstvo odvija bez dovoljno nadzora. Neki također smatraju da bi krivične postupke valjalo pokrenuti i protiv firme Andersen, kao i protiv kompanije Enron. Oni koji štite Enron tvrde, međutim, da je ta korporacija radila samo ono što joj je zakon dopuštao, ma koliko to bilo suprotno poslovnoj i drugoj etici. No, novinar Carl Bernstein odbacuje takve argumente:
“Zar ne bi trebala postojati nekakva zaštita dioničara od grabežljivih direktora kakav je bio čelni čovjek Enrona – gospodin Lay, koji je u svojoj kompaniji ukrao milijarde dolara i napunio svoje džepove i džepove svojih suradnika, a uništio Enronove dioničare. … Ako to nije krivično djelo – što jest?” kaže gospodin Bernstein.
Pitanja koja su otvorena propašću Enrona postavljaju se u javnosti vrlo dramatično. Jer, srušio se jedan div i zgnječio milijune dioničara i vlastitih uposlenika. Greške u knjigovodstvu nisu nepoznanica u životu poslovne Amerike, ali su - prema mišljenju stručnjaka – posljedice pada Enrona tako velike da ih se, iz političkih razloga, ne može ignorirati.