U Americi se posljednjih tjedana često govori o Muhamedu Aliju – trostrukom svjetskom prvaku u boksu u teškoj kategoriji. Muhamed Ali ovaj mjesec navršava šezdesetu godinu života, a u američkim se kinima upravo prikazuje film o njegovom životu. Legendarni je boksač već desetljećima prisutan na američkoj sceni, ne samo športskoj, već i javnoj i političkoj. Muhamed Ali naime često govori o temama poput ljudskih prava, vjere te rata i mira. Prilog o čovjeku kojeg mnogi smatraju najvećim boksačem svih vremena pripremio je Dave Arlington.
Glazba iz filma Ali, u izvedbi R. Kellya, ukazuje na činjenicu da Muhamed Ali danas uvelike inspirira suvremene američke umjetnike. Danas je bivši svjetski prvak u boksu najviše angažiran u radu Centra Muhamed Ali, u Louisvilleu u Kentuckyu, koji se bavi humanitarnim projektima kojima je cilj promicanje tolerancije i mirnog rješavanja sukoba.
No, samozatajan rad u prilog općeg dobra Muhamedu Aliju nije uvijek bio na pameti. U mladosti, tada još pod imenom Cassius Clay, Muhamed Ali je bio poznat kao hvalisavac i ne baš osobito skroman športaš. Daleko se bila pročula njegova najava iz ranih šezdesetih – kada je iza sebe jedino imao olimpijsku zlatnu medalju - da će jednostavno slistiti Sonnya Listona, tadašnjeg svjetskog prvaka.
U ringu je Clay – po vlastitim riječima – zaista “letio poput leptira, a grizao poput pčele”. Međutim, javnost nije baš bila oduševljena novim prvakom, za njen je ukus on bio odveć hvalisav, zaljubljen u samog sebe, a i previše neovisan. A kako ga je tek javnost gledala kada je, u naponu snage, na vrhuncu slave, prešao na islam, promijenio ime u Muhamed Ali, te odbio da kao vojnik ode ratovati u Vijetnam?!
Scena koja u filmu Ali opisuje boksačevu srditost glede situacije u tadašnjoj Americi zvuči ovako: "Moj neprijatelj ste vi, a ne Vietcong, Kina ili Japan... Vi me tlačite, a ja želim jedino slobodu. Vi me tlačite, a ja želim pravdu. Vi me tlačite, a ja želim jednakost. I na kraju, tražite od mene da idem negdje i da se za vas borim? A vi mi ne želite pomoći niti ovdje, u Americi, da izborim moja prava?!"
Frank deFord, povjesničar američkog športa, objašnjava zbog čega američka javnost nije baš previše voljela Muhameda Alija, čak niti prije no što je postao politički kontroverzna ličnost: "Povijesno gledano, od američkih se športaša očekivalo da budu skromni i smjerni momci, jaki ali tihi. A Cassius Clay je bio drugačiji. Vjerojatno je činjenica da se radilo o crncu također odigrala izvjesnu ulogu. U zemlji je postojao osjećaj da bi možda čak i bilo u redu da je takav hvalisavac neki športaš bijelac, ali crnac? - to je bilo već teže prihvatiti."
Kad je Muhamed Ali odbio služiti u vojsci i otići ratovati u Vijetnam, vlasti su mu oduzele naslov prvaka. Tri godine nije smio boksati. Osuđen je i na pet godina zatvora, zbog izbjegavanja regrutacije. No ostao je na slobodi, dok je trajao žalbeni postupak. Slučaj je došao i do Vrhovnog suda Sjedinjenih država, kojem je trebalo oko četiri godine da donese odluku. Frank deFord komentira držanje Muhameda Alija tih za njega teških godina ovim riječima: "Mnogi su se pitali razumije li Ali uopće posljedice svojih odluka. Međutim, kako bilo da bilo, nakon što je donio neku odluku, Muhamed Ali je bio postojan i čvrst i nikad se nije pokajao i jadao zbog svojih osobnih problema."
Muhamed je Ali 1974. godine ponovno postao svjetski prvak u teškoj kategoriji, nokautiravši Georgea Foremana. Taj meč – održan u Kinšasi - ostao je zapamćen ne samo kao športski već i politički događaj. "Borit ću se ne za vlastiti prestiž, već da bih ulio nadu mojoj braći u Americi. Siromašnima, gladnima, ljudima koji nisu svjesni svoje rase, ljudima koji misle da nemaju budućnosti" - izjavio je neposredno pred meč Muhamed Ali.
Nakon meča u Zairu slijedio je takozvani Thrilla in Manila – meč protiv Joa Fraziera, u Manili na Filipinima. Ali je za ovu borbu rekao da mu je bila najteža u karijeri. Na kraju, Muhameda Alija je s prijestolja svjetskog prvaka skinuo Leon Spinks, ali samo za kratko, jer se Ali vratio u ring, te ponovno postao svjetski prvak u teškoj kategoriji. Nakon toga, sve bliži četrdesetoj, Ali se povukao. 1984. godine, obolio je od Parkinsonove bolesti, zbog koje su mu se i govor i pokreti znatno usporili.
Međutim, s vremenom se počela mijenjati i javna percepcija Alijeve ličnosti. Frank deFord kaže da je ta boksačka legenda konačno postala i junak svih Amerikanaca: "Zemlja je uhvatila korak s njim. Njegovo protivljenje ratu u Vijetnamu na kraju su dijelili milijuni Amerikanaca. Zbog toga ga se više nije smatralo nepatriotskim, već se njegovo odbijanje odlaska u rat počelo smatrati kao čin junaštva. I na kraju, tu je scena iz Atlante na otvorenju Olimpijskih igara 1996. godine, gdje je Ali – vidno oslabljen bolešću – upalio Olimpijsku vatru. Mislim da je upravo u tom trenutku nacija stvarno suosjećala s njim."
Muhamed Ali - u svakom slučaju najpoznatiji Amerikanac muslimanske vjere – danas simbolizira multi-kulturnu prirodu Sjedinjenih Država. On je prije nekoliko tjedana pristao da sudjeluje u snimanju kratkog dokumentarnog filma koji bi se prikazivao u islamskim zemljama. U njemu će Muhamed Ali izraziti podršku američkoj kampanji protiv globalnog terorizma.
Abdel Moneim Said, direktor Centra al-Ahram za političke i strateške studije u Kairu, smatra da bi islamski svijet Muhameda Alia prihvatio kao vjerodostojnog glasnogovornika Sjedinjenih Država. On bi bio u stanju objasniti da rat koji Amerika vodi nije rat protiv islama već rat protiv terorizma, kaže gospodin Said. "Mislim da bi Muhamed Ali bio dobar izbor. Prvo, on je i u prošlosti bio politički angažiran. On je u stanju razlikovati nepravedni od pravednog rata. On se hrabro ponio kada je odbio otići u Vijetnam jer je smatrao da se radi o nepravednom ratu. Ako on smatra da je ovaj rat pravedan, ako to i otvoreno kaže, mislim da ćemo mu vjerovati, baš zbog njegove prošlosti."
Kako se približava šezdesetoj, Muhamed Ali ponovno inspirira svojom ličnošću. Režiser Michael Mann, autor igranog biografskog filma o velikom boksaču koji se upravo prikazuje u američkim kinima, o tome kaže: "Priroda njegove životne borbe gotovo kao da je dio legende ili iz nekog mita. Ona ima gotovo religiozni karekter. Njiegov je život inspirirao mnoge, posebno obespravljene, bilo u Americi ili naprimjer u Kongu. Zato je on toliko i važan."