Organizatori zimskih Olimpijskih igara u Salt Lake Cityu, kao uostalom i Olimpijskih igara drugdje, vrlo često govore u superlativima. Broj sudionika – do sada najveći; uložena sredstva – najveća u povijesti; organizacija – nikad bolja! U sastavljanju popisa superlativa, organizatorima igara u američkoj saveznoj državi Utah idu na ruku i prednosti koje nisu njihovo djelo, nego su proizvod prirode. O terenima na kojima će se održati 19. Zimska olimpijada – prilog Žorža Crmarića.
“Naš je grad najveći i na najvećoj je nadmorskoj visini od svih dosadašnjih domaćina zimskih olimpijskih igara” – pohvalio se nekidan Mitt Romney, predsjedatelj organizacijskog odbora Olimpijade u Salt Lake Cityu. Ističući taj podatak gospodin Romney je rekao da bi se mogli očekivati mnogi rekordi, s obzirom da je na većim nadmorskim visinama zrak rijeđi, a led kompaktniji. Za skijaše i klizače to znači i brže kretanje, što je vrlo važno u uvjetima kada pobjedu mogu odlučiti desetinke sekundi.
Novinari koji su obišli olimpijske terene bilježe da će se natjecanja u osam zimskih sportova održati na deset otvorenih i zatvorenih terena. Alpinci i nordijci natjecat će se u tri zimska centra: Snowbasinu, planinskom centru Park City te u Deer Valleyu. Organizatori igara napominju da se radi o samo tri od ukupno 14 zimskih sportskih centara u toj saveznoj državi. Dodatno su izračunali da je u pitanju samo dva posto od ukupne površine skijaških terena koji se koriste u saveznoj državi Utah.
Pođimo od Snowbasina, gdje će se olimpijci natjecati u spustu, kombinaciji spusta i slaloma, te u super veleslalomu. Tereni su udaljeni 85 kilometara od Olimpijskog sela i usred su nacionalnog parka Wasatch-Cache. 1984. godine milijarder iz Salt Lake Citya Earl Holding kupio je područje Snowbasina i osposobio 13 tisuća hektara površine za kvalitetno skijanje. U međuvremenu je uloženo 70 milijuna dolara kako bi prateći objekti udovoljili najvišim kriterijima olimpijskih natjecanja. Tu su najnovija i brza uspinjača s novim gondolama i ski-liftovi izmedju različitih točaka Snowbasina.
Jedan od upravnika tog skijaškog centra, Justin Rowland, tvrdi da će skijaši biti oduševljeni izvanredno teškim i izazovnim terenima: "Staza će biti vjerojatno najnapornija i najizazovnija od svih koje su do sada vidjene na olimpijadama. Nagib staze je na nekim mjestima i 70 stupnjeva, kosine slijede jedna za drugom i jednostavno nemate ravnih površina, nemate dionica na kojima bi ste se nakratko odmorili."
Kao po pravilu, što su staze teže i izazovnije, to je veća i opasnost po skijaše. Iako neki nazivaju vratolomnim spust od 881-og metra, za koji je nacrt dao bivši švicarski olimpijac Bernard Russi, jedan od upravnika, Justin Rowland, tvrdi da su se oni koji rade u Snowbasinu odlično pripremili za rješavanje svih opasnih situacija. "Što se sigurnosti tiče, uvjeren sam da su organizatori, u čijoj su nadležnosti skijaške utrke, možda najviše pažnje poklonili sigurnosti, iako se – priznajem – radi o vrlo izazovnoj stazi!"
Kako bi se osiguralo da ne dodje do tragičnih nesreća, organizatori su postavili tri sigurnosne mreže koje trebaju zaustaviti skijaše prije no što se bi stigli do prvih borova. A i nakon te tri sigurnosne mreže postoji ograda koja treba zaštititi oko 30 tisuća gledatelja. Ono što će za gledatelje biti posebno zanimljivo je to da će sa svojih mjesta moći pratiti natjecatelje u većem dijelu njihovog kretanja od starta ka cilju – i u spustu i u super veleslalomu.