Priča jednog afganistanskog mladića dramatični je dokaz okrutnosti talibana, kao i drugih, poput njih, koji niječu vjerske slobode.
Sayed Abdullah, tada dvadeset-šestogodišnjak, živio je razmjerno dobro u Kabulu sve dok ga nisu uhitili talibanski vojnici, krajem 1999. godine. Oženjen i otac dviju djevojčica, Sayed je radio za Crveni križ. U školi je naučio engleski, a kod kuće je imao oko petstotinjak knjiga. Posebno ga je zanimala povijest Europe i Sjedinjenih Država.
Kao što je Sayed Abdullah izjavio listu Washington Post, nakon što je bio uhićen, talibanske su vlasti sve njegove knjige donijele u zatvor. Među njima su bila i dva primjerka Biblije, na engleskom i na dariju, jednom od afganistanskih jezika. Sayed kaže da je talibanskim istražiteljima, kada su ga ispitivali, rekao da je on "dobar musliman". Rekao je da ima Biblije "za učenje, a ne za mijenjanje vjere. Svatko," rekao je, "treba poznavati i druge vjere i druge dijelove svijeta".
Talibanski uzničari nisu mu vjerovali. Optužili su ga da se preobratio na kršćanstvo. Suprotno najtemeljnijim načelima ljudskih prava, u nekim muslimanskim zemljama, to je zločin kažnjiv smrću. Takav je slučaj bio u Afganistanu, pod talibanima. Mjesecima, Sayed Abdullah je bio mučen i izložen zlostavljanju u zatvoru. Ponekad, dok bi ga tukli, sjeća se, njegovi bi mučitelji pjevali: "Bog nas blagoslivlje. Bog će nas nagraditi."
Sayedova obudovjela majka preklinjala je talibanske vlasti da oslobode njezinog sina. Na koncu, jedan je dužnosnik kazao da bi Sayed mogao biti pušten na slobodu ako bi se platilo mito od pet tisuća dolara. Majka je prikupila novac prodavši kuću i većinu obiteljskih stvari. Nakon više od pet mjeseci u zatvoru, Sayed je bio pušten na slobodu. Trebao je potpisati papir na kojemu je pisalo da ga se u zatvoru tretiralo dobro.
Nakon što je pušten na slobodu, Sayed Abdullah se jedva mogao micati ili hodati, kako je potvrdio njegov liječnik. Danas, više od godinu i pol kasnije, on još uvijek pati od teških zdravstvenih problema, ali može raditi lakše poslove za Crveni križ, svog negdašnjeg poslodavca. Kao što je izjavio Washington Postu, drago mu je da je slobodan i da barbarski talibani više ne vladaju Afganistanom. No, za sada, nije još pokušao nadoknaditi svoje knjige, koje su talibani spalili.
Talibani su ostavili iza sebe nasljeđe fizičkog i duhovnog uništenja Afganistana. Možda, s vremenom, može biti uspostavljena klima tolerancije koja bi Afganistancima poput Sayeda Abdullaha omogućila da obnove svoju želju za učenjem.