Ima li ikoga tko ne voli price o – novcu?! Ovih dana, dominira ona o – euru, i glatkom prijelazu na njega. Povijest jedinstvene evropske valute, medjutim, nije bila tako “glatka”, ni 20 godina prije ni 10 poslije Maastrichta. Debitirao je, ipak, dobro. Kakva ga buducnost ceka? Vrijeme ce pokazati! Kao i to kako ce utjecati na “almighty dollar”! Za sada, mnogi su, ovdje, misljenja da je euro za dolar dobar, kao izazov njemu i konkurencija. Da je za Sjedinjene Drzave dobar i u ekonomskom i u politickom smislu. Da je cvrsta Evropa, za Ameriku, dobra Evropa! Povijest eura svima nam je, manje-vise, poznata. A povijest americkog dolara? Kad se ON rodio? Kako je poceo i kako se razvijao? Odakle “svemocnome” njegovo ime - dolar?
Zvao se on dolar, euro ili yen….o njemu, novcu, pjevamo, o njemu sanjamo, oko njega borbu vodimo. To je, kroz cijelu svoju povijest, cinila i Amerika – nekad zbog njegove nestasice, nekad zbog njegova viska. Od “kontinentalca”, izdanog za financiranje americkog rata za nezavisnost, do konfederacijskog novca, s pokricem u pamuku, do danasnjih novcanica Sredisnje banke, s pokricem koje lezi u vjeri u americku vladu, americka se novcana jedinica najcesce i mijenjala u razdobljima kriza, kao sto su bili rat za nezavisnost, gradjanski rat ili razdoblje velike ekonomske krize. Mnoge su promjene bile rezultat potreba zemlje koja se brzo sirila na Zapad. Druge su odrazavale njene politicke sukobe.
Prije nego sto je dobio oblik i velicinu onoga koji danas nosimo u nasim novcarkama, americki je dolar prosao kroz stoljeca promjena i razvoja. Povijesnu raspru oko jedinstvenog bankarskog sustava za zemlju – prvi ga je predlozio, odmah nakon rata za nezavisnost, prvi ministar financija nove vlade, Alexander Hamilton, kojega vecina, nazalost, bolje pamti po kobnom dvoboju s krvnim politickim neprijateljem Aaronom Burrom – tu raspru, dakle, ozivio je opet pokret za reformu kojim je, 1913, i ustanovljena financijska struktura zvana Federal Reserve System, potpornji koji Ameriku i danas podrzavaju. Otada, Sredisnja banka i stavlja u opticaj papirnati i kovani novac.
Zamislite malu, neustrasivu skupinu kolonista koja u divljini stvara novu civilizaciju. Kao sredstvo placanja koriste se duhan, riza, zito, indigo i – wampum, indijanski “novac”, nanizane probusene skoljke. I engleski, francuski i spanjolski zlatnici i srebrnjaci. Spanjolski je kovani dolar godinama sluzio kao “nesluzbena” valuta americkih kolonija. Taj je, da bi se razmijenio, doslovno morao biti razlomljen na osam komadica!
Godine 1690, Massachussetts Bay Colony bila je prva kolonija koja je izdala papirnati novac. Sad zamislite mladu zemlju koja se pokusava osloboditi lanaca strane, okrutne vladavine. Zamislite nejaku vojsku kolonista, s generalom Georgeom Washingtonom na celu. Da bi tu vojsku financirao, Kontinentalni Kongres, 1775, odobrava ograniceno izdavanje papirnatih novcanica. “Continentals”, Kontinentalci, zvale su se one. Ali, bez pokrica, bilo u zlatu bilo u srebru, “kontinentalac” ubrzo postaje bezvrijedan. “Not worth a Continental”, nije vrijedan ni kontinentalca, izraz je koji se tada rodio. Ili, kako se sam Washington zalio:”Vagon pun kontinentalca ne bi kupio ni vagon provijanta!”
Po potpisivanju Deklaracije o nezavisnosti, rijeci “Sjedinjene Drzave” po prvi puta su se pojavile na novcanicama. No, neizvjesnost je unijela duboko nepovjerenje prema papirnatom novcu. Nije vrijedilo ni to sto su svoje potpise na njega, da bi mu dali kredibilitet, stavljali takvi drzavnici i junaci kakvi su bili Benjamin Franklin i Paul Revere. Javnost je i dalje bila sumnjicava.
Da bi pridobio dodatnu podrsku za rat za nezavisnost, Kontinentalni je Kongres, 1781, u Philadelphiji utemeljio Bank of North America, prvu komercijalnu banku. A onda, cetiri godine kasnije, 1785, financijski kaos koji je nastao nakon rata za nezavisnost, doveo je do stvaranja dolara kao nove nacionalne valute koja ce zamijeniti one pojedinacnih kolonija.
Bas kao sto je rat za nezavisnost primorao Kontinentalni Kongres na izdavanje papirnatih novcanica, tako je i financiranje gradjanskog rata posluzilo kao katalizator nastavka evolucije americke valute. Ministarstvo financija – Treasury Department – izdalo je, 1861, prvu papirnatu novcanicu nakon “kontinentalca”. “Greenback”, zvali su je, jer nalicje joj je bilo zeleno. Ratna potreba za kovinama izazvala je nestasicu kovanog novca, tako ozbiljnu da je Kongres morao odobriti izdavanje “papirnatih novcica”.
S godinom 1873, “silver dollar”, prvi puta kovan 181 godinu ranije, prestao je, u praksi, ako ne i zakonom, biti standardom vrijednosti. Otkrica zlata na Aljasci i drugdje, u Americi i svijetu, dovela su do ogromnog povecanja zlatnih rezervi. Sluzbeno, Amerika je zlatan standard prihvatila 1900. godine.
Burno razdoblje potkraj 19. stoljeca, prijelaz iz agrarnog u industrijsko razdoblje, donosenje zakona o osnivanju Sredisnje banke (potpisao ga je, 23. prosinca 1913, tadasnji predsjednik Woodrow Wilson), godine teske ekonomske i bankarske krize, Rooseveltov “New Deal”, drugi svjetski rat….svi su ti dogadjaji, i mnogi kasniji, utjecali na razvoj dolara.
Onaj Sredisnje banke, kakav danas znamo, izdaje se u denominacijama od $5 do $100, ukupno sest. Sve vece, a bilo ih je do $10.000, ukinute su 1969. godine. Velicina dolara promijenjena je i smanjena 1929. godine. Tada je odluceno i da ce svaka nominala, manja od $100, na licu nositi portret, na nalicju zgradu ili spomenik. Rijeci “In God We Trust”, U boga vjerujemo, dodane su 1955. Rijec “dolar” potekla je od jednog sveca, najvjerojatnije Sv. Joakima, po apokrifima oca Marije, Isusove majke, prema kojemu je ime dobilo i malo cesko rudarsko naselje – Sankt Joachimsthal. I naselje i dolina – thal – lezali su na bogatim nalazistima srebra, od kojega se nekad kovao novac, s likom sv. Joakima, na licu. Joachimsthalers, kasnije skraceni u thalers, taliri. I rijec je, preko Engleske, stigla u Ameriku… Znak za dolar ne potjece od broja 8, kao u onih “osam dijelova spanjolskog dolara”, sto je uobicajeno objasnjenje. Modifikacija je, vjerojatno, savijenih Heraklovih stupova, a mozda i kombinacija oba ta simbola.
“Premda je dolar sluzbeno jedinstvena americka valuta jos od 1785, ona nije uspjela postici i jedinstveno bankarsko trziste,” kaze Glyn Davis u knjizi “Povijest novca”, i nastavlja:”Jedna od cudesnih povijesnih ironija ta je da je Evropi to poslo za rukom, 1992. Euro predstavlja potencijalnu prijetnju nadmoci dolara u medjunarodnom financijskom sustavu, unatoc povecanom interesu za “dolarizacijom” u dijelovima Latinske Amerike. Kakvagod bila buducnost novca, optimalno uskladjene zalihe temelj su i kapitalizmu i slobodi. Po rijecima Dostojevskog, ‘novac je - kovana sloboda’”.