Više od stotinu gradonačelnika, te načelnika policije, vatrogasaca i djelatnika hitnih službi iz gradova diljem Sjedinjenih Država okupilo se prošlog mjeseca na konferenciji posvećenoj domovinskoj sigurnosti. Na sastancima s dužnosnicima vladinih ministarstava, članovima Kongresa i čelnicima ekipa za izvanredne situacije razmatrali su se načini koordinacije rada lokalnih i saveznih agencija koje sudjeluju u ratu protiv terorizma, te planovi akcije za slučaj napada.
Kako javlja Rosanne Skirble, u jednom novom izvješću Instituta World Watch iz Washingtona navodi se da nepostojanje planova za slučaj bilo kakve nesreće dovodi u opasnost mnoge živote, a spasilačke napore čini težima i manje učinkovitima.
U izvješću se ističe da je više ljudi prisiljeno napustiti svoje domove zbog prirodnih nepogoda nego oružanih sukoba. 90-tih su uragani, poplave, požari i druge prirodne katastrofe pogodili više od dvije milijarde ljudi diljem svijeta i rezultirale s ekonomskim gubicima koji se procjenjuju na 608 milijardi dolara.
Siromašni najteže pogođeni
Najsiromašniji su najteže pogođeni. 96 posto žrtava prirodnih nepogoda između 1985. do 1999. godine zabilježen je u zemljama u razvoju. Vodeća autorica istraživanja Janet Abramovitz kaže da su se te nesreće dogodile u sličnim okolnostima. "Sve više razaranja diljem svijeta potaknulo je uništavanje okoliša. To je ono što ja zovem neprirodne katastrofe jer se one češće događaju i sve su teže upravo zbog djelovanja ljudi na prirodu."
Janet Abramovitz kaže da degradacijom šuma, utjecanjem na tok rijeka, isušivanjem močvara i destabilizranjem klime mi negativno djelujemo na složenu sustav koji nas štiti od negativnih ili po život opasnih situacija. Međutim, dodaje ona, možemo se pripremiti za ublažavanje posljedica uništavanja. "Te mjere uključuju dugoročno planiranje, za razliku od kratkoročnih poteza, pripremanje lokalnih zajednica, te održavanje i obnavljanje prirodnih sustava kako bi nam oni osigurali zaštitu od katastrofa."
Preventiva umjesto pukog reagiranja na nesreću
Premda su spasilački napori spasili mnogobrojne živote, Janet Abramovitz ističe da političari trebaju promjeniti uvriježeno ponašanje kako bi se umjesto reagiranja na nesreću unaprijed pripremali i planirali akcije za ublažavanje njenih posljedica. U istraživanju se preporučuje gradnja i pojačavanje raznih objekata kako bi izdržali elementarne nepogode, zatim izrada zemljovida na kojima bi se pokazala područja potencijalno ugrožena poplavama, erozija obale, zgrade i mostovi koji bi se mogli naći u opasnosti.
Isto tako, preporuča se oprost duga nekim siromašnijim zemljama kako bi one mogle osigurati sredstva za prevenciju katastrofa. "Više ne možemo priuštiti luksuz da se pretvaramo kako djelovanje na okoliš ne rezultira nikakvim posljedicama. Ne možemo i dalje graditi objekte na riskantnim područjima, te se osloniti na graditelje, osiguravatelje ili vladu. Također, ne možemo ignorirati val potreba nasiromašnijih zemalja svijeta koje su najizloženije prirodnim katastrofama, ne možemo se pretvarati kao da nas se to ne tiče" - rekla je Janet Abramowitz.
Janet Abramovitz dodaje da se prečesto zanemaruju zaštitne mjere kao sredstvo za prevenciju nesreća. Ona dodaje da novac uložen u pripreme donosi uštede kasnije. “Kada se uzmu u obzir društveni i ekološki gubici koji se također mogu spriječiti”, upozorava gospođa Abramovitz, “onda je jasno da je ulaganje u preventivu odlično ulaganje."