“Dan je zahvalnosti i osmogodisnji Jason Jones, zeluca punog purana i umaka od brusnica i pite od bundeve, sa sladoledom, sjeda za svoj kompjutor i freneticno sastavlja popis darova kojima se nada za Bozic. Svoje “pismo” Djeda Mrazu, kojim, izmedju ostaloga, narucuje i put u Disney World i bicikl i mobitel i nekoliko kompakt-diskova… urucit ce slijedeceg jutra, prvog dana bozicne shopping sezone. Uzgred receno, i prvog dana sezone affluenze.
Jason nije naivan. Ne vjeruje on da Djed Mraz doista postoji, ali zna da mu roditelji uvijek daju ono sto on trazi od Djeda Mraza i zato, prvog dana nakon Thanksgivinga, ustaje rano i cilo da bi igrao tu igru. S majkom sjeda u Lincoln Navigator i pola sata kasnije stize u shopping-centar All-Star Bazaar gdje se tisuce drugih vec guraju i bore za parking-mjesta najbliza ulazima…”
Tako pocinje prvo poglavlje knjige trojice autora – Davida Wanna, Johna de Graafa i Thomasa Naylora. To prvo poglavlje nosi naslov “Shopping groznica”. Naslovi nekih drugih – Osip od bankrota, Natecena ocekivanja, Stres od ekscesa, Rasirene zjenice, Drustveni oziljci, Resursna malaksalost, Industrijski proljev, Zarazni virus, Nezadovoljstvo garantirano….To su, ujedno, i neki od simptoma affluenze. Na omotu knjige, pod tim istim naslovom, rijec je ovako objasnjena: affluenza, imenica - bolno, virusno, vrlo zarazno oboljenje od preopterecenja, duga, tjeskobe i rasipnosti, rezultat uporne i ustrajne utrke za sto vecim brojem stvari. Virus je snazan, rasiren cijelim americkim drustvom. Rijec su autori, naravno, izmislili, koristeci se drugim dvjema, rjecju – affluent, u znacenju bogat, obilan, i onom drugom – influenza.
Autori knjige posluzili su se i sa dva citata u kojima je sazet i dobar dio knjige. Jedan od njih onaj je T.S. Eliota: “Prazni smo ljudi, prezasiceni smo ljudi.” Drugi, uzet iz jednog novinskog clanka, glasi ovako: “Zemlja smo koja i na mikrovalnu pecnicu vice da – pozuri!” Wannova, de Graafova i Naylorova “Affluenza” knjiga je o ekscesima americkog drustva. Duhovita i smijesna knjiga na jednu slozenu i ozbiljnu temu – steta koju americkom zdravlju, americkoj obitelji, americkoj zajednici i americkom okolisu nanosi americka opsjednutost materijalnim dobrima, opsjednutost koja se od svrsetka drugog svjetskog rata nalazi u samoj srzi “americkog sna”. Osamljenost, porast duga, sve duze radno vrijeme, sve cesci obiteljski konflikti, sve vece unistavanje planeta, galopirajuci komercijalizam…sve su to simptomi jedne, jedine bolesti – affluenze!
Jason je izmisljeni lik. Njegovo iskustvo u shopping-centru All-Star Bazaar sve je samo ne – atipicno. Godine 1999, Amerikanci su, pisu trojica autora, u sezoni affluenze – mjesecu izmedju Dana zahvalnosti i Bozica, potrosili gotovo dvjesto milijardi dolara na bozicne poklone. To iznosi vise od $850 dolara po glavi potrosaca! Vecina ce, iznose autori knjige, priznati da bi voljela manje i nize blagdanske troskove. Trecina se ne moze ni sjetiti sto je svom najdrazem i najmilijem kupila na dar za prosli Bozic. Mnogi bozicni dug nisu u stanju otplatiti sve do iduceg ljeta. Ali, kako Wann, de Graaf i Naylor kazu: The urge to splurge continues to surge – ekstravagantno trositi nagon je koji samo nastavlja rasti. Kao da mi, Amerikanci,” kazu autori, “unatoc nasim namislima i naumima, patimo od neke vrste sindroma deficijentnosti snage volje. Potrosacku maniju, koja je Ameriku zahvatila nakon drugog svjetskog rata i koja je bez presedana u americkoj povijesti, najbolje ilustriraju ovi podaci - “Amerikanac godisnje trosi preko $21.000, vecinom na potrosacku robu, sto predstavlja dvije trecine novijeg rasta americkog gospdarstva. Samo na cipele, nakit i satove trosi se vise nego na visoko obrazovanje. Osamdeset milijardi na ono prvo, samo 65 na ovo drugo. Za proslogodisnjeg petodnevnog shoppinga u Parizu, navode Wann, de Graaf i Naylor, supruga guvernera Floride, Jeba Busha, potrosila je $19.000. Nije ona ni sama ni jedina sa strascu za trosenjem”.
“Godine 1986,” isticu autori “Affluenze”, “Amerika je imala vise srednjih skola nego shopping-centara. Petnaest godina kasnije, Amerika danas ima dva puta vise shopping-centara nego srednjih skola. Broj Amerikanaca koji svake godine prijavljuje bankrot takodjer je veci od onoga koji dobija diplomu koledza. Sve veci i megalomanskiji centri nicu tamo gdje su nekad bila plodna polja, crkve, skole…I Babbitt, Sinclaira Lewisa,” kazu Wann, de Graaf i Naylor, “bio bi duboko impresioniran. Centrom Potomac Mills, nadomak Washingtona, kalifornijskom Galleriom, i svim onim brojnim drugima, gusto nacickanim medju dvjema obalama. Narocito onim najvecim, Mall of America, negdje u sredini, u Minnesotinom Bloomingtonu. Unutarnja temperatura tog preko 4 milijuna stopa velikog prodajnog prostora uvijek je na umjerenih i ugodnih 20 stupnjeva, ali – oprez!, zarki je to pojas – affluenze!
Ona, dobro poznata, “izgradimo li ih, doci ce”, pokazuje se, stalno i iznova, tocnom. Gdjegod shopping-centar niknuo, ljudi masovno u njega hrle. Jos jedan podatak iz knjige “Affluenza” - Amerikanac sest sati tjedno provodi u shoppingu, samo 40 minuta tjedno u igri sa svojom djecom! No moze se i od kuce kupovati i s kauca nikad ne micati, podsjecaju autori “Affluenze”. “Tijekom prosle godine, oko 40 milijardi kataloga poslano je na americke adrese – svatko od nas godisnje ih dobije oko 150. Prodaje se sve – od frizidera do donjeg rublja. “Kupi sada, plati kasnije”, kako odoljeti tom pozivu?! A onda, tu je i TV-shopping i cybershopping. Intenzivno ludilo kojim je Internet prihvacen kao svojevrsni shopping-centar, kazu Wann, de Graaf i Naylor, usporediti se moze samo s otkricem zlata u Kaliforniji i Aljasci ili nafte u Teksasu. Dvadeset posto Amerikanaca provodi danas barem pet sati tjedno on-line, veci dio tog vremena - u shoppingu!” “Da bi zivjeli, kupujemo”, objasnjavaju autori. Sve, od hrane i dobrog seksa do religije i rekreacije.
Gdje su korijeni affluenzi. Sto tu opaku bolest izaziva? Odakle ona dolazi? Zasto se tako cvrsto ukorijenila u americkom drustvu? Kupuje li se da bi se “ubila” dosada? Ima li bolesti lijeka? Nakon sto joj u prvom poglavlju odredjuju simptome, autori knjige potom nastavljaju ispitivati njene povijesne, politicke i drustveno-ekonomske razloge, da bi u trecem i zadnjem poglavlju ipak izrazili nadu u ozdravljenje i za njega prepisuju odredjene recepte.
Neki su novi i kreativni – kako zivjeti jednostavnije; kako izici iz zamorne i iscrpljujuce utrke sa susjedima, Jonesovima; kako se cijepiti protiv reklama; kako tehnologiju koristiti u svrhu ublazavanja popratnih pojava prekomjerne potrosnje. Neki su vec dobro poznati, izlizani kliseji, stare istine jos jednom potvrdjene knjigom “Affluenza”, Davida Wanna, Johna de Graafa i Thomasa Naylora – novac ne kupuje srecu; najbolje stvari u zivotu, nisu – stvari.