Europski je Parlament potvrdio Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU i Hrvatske, što je tek jedna , iako značajna, etapa u dugačkom procesu ratifikacije.
Jedna je stepenica u procesu ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Europske Unije i Hrvatske prijeđena u srijedu – Europski je Parlament formalno potvrdio dva dokumenta, sam Sporazum, te njegov skraćeni oblik, prijelazni sporazum kojim će se regulirati odnosi dvaju parnera od 1. siječnja iduće godine pa do završetka procesa ratifikacije SSP-a po parlamentima 15 država–članica Europske Unije.
Za ratifikaciju je potrebna najmanje godina dana i to u slučaju da nacionalni parlamenti u državama–članicama ne oduže proceduru radi nekog od nepovoljnih scenarija razvoja situacije u Hrvatskoj. Na ovo posebno upozoravam radi činjenice da je hrvatski SSP prvi sporazum ove generacije potvrđen u Europskom parlamentu.
Makedonski je sporazum, iako ispregovaran prije hrvatskoga, još uvijek nije došao na dnevni red Europskog Parlamenta. Iz Parlamenta tvrde da se radi o "tehničkim razlozima", a pravi je uzrok sporosti, dakako, nezadovljstvo Europske Unije situacijom u Makedoniji i propuštanjem tamošnjih vlasti da ispune data obećanja i prihvaćene obaveze.
Hrvatski je sporazum na dnevni red također došao malo kasnije nego što je bilo najavljeno – čime je Parlament diskretno dao do znanja Zagrebu da smatra kako Hrvatska nije u potpunosti surađivala s haaškim Tribunalom za ratne zločine dopustivši jednome optuženiku bijeg iz zemlje.
Ističem također da je slučaj Hrvatske pažljivo obrađivan na parlamentarnim odborima, naročito na Odboru za vanjsku politiku, a parlamentarni je izvještač, zastupnik Alexandros Baltas, imao zadatak detaljnog obrazlaganja zbivanja u Hrvatskoj. Za njega je, kao i za Parlament, slučaj Hrvatska od danas uspješno zaključen.
Parlamentarna je procedura potvrđivanja sporazuma tek dio standardno zapetljanog procesa usvajanja dokumenata u Europskoj Uniji. Nakon Parlamenta o sporazumu se – također formalno i bez rasprtave – izjašnjava Ministarsko vijeće Europske Unije na prvoj idućoj sjednici u siječnju. Potom slijedi 30 dana zakonskog roka do stupanja odluke na snagu, a pravilo je da odluka, zakon ili sporazum vrijede od prvog dana u mjesecu.
Dakle, matematikom EU birokracije hrvatski sporazum stupa na snagu 1. siječnja iduće godine ali je formalno važeći tek od 1. ožujka. S prvim danom iduće godine za EU počinje vrijeme eura a za Hrvatsku – koja, eto, nakon gotovo deset godina poluizolacije postepeno ulazi u kontinentalni integracijski proces – razdoblje sređenih bilateralnih veza s Unijom i vrijeme u kome će se, postepeno ali brzo, morati prilagođavati zahtjevima članstva u Uniji.