10. prosinca 1948. godine usvajanjem Deklaracije o ljudskim pravima u Ujedinjenim narodima, ostalo je zauvijek zapisano: “Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost!” I zaista je ostalo zapisano, ali niti jednog trenutka na Zemlji taj princip nije u cjelosti poštovan, jer je, u svakom trenutku, u protekle 53 godine, barem u nekom kutku ove planete dolazilo do kršenja ljudskih prava. U našoj redovitoj nedjeljnoj rubirici – U žarištu pozornosti – ljudska se prava nameću kao neizbježna tema. Pripremio Ivica Puljić:
U svjetlu terorističkih napada od 11.rujna Svjetski dan posvećen ljudskim pravima zasigurno neće biti obilježe kao nijedan do sada. U jednom od podsjećanja na taj dan, David Pitts, djelatnik američkog državnog tajništva, piše – pravo na život, evidentno je temeljno ljudsko pravo, bilo je uskraćeno tisućama osoba iz više od 60 zemalja, koje su živote izgubile u Svjetskom trgovinskom centru i Pentagonu. U tom se članku postavlja pitanje – koliko dugo ovaj svijet još treba putovati da bi se ideali Univerzalne deklaracije o ljudskim prava – zaista i ostvarili?
U isto vrijeme iz Zagreba je američkom predsjedniku Georgu W.Bushu upućeno Otvoreno pismo koje su potpisali predstavnici 38 zemalja iz neovisne i medjunarodne Helsinške federacije za ljudska prava, medju njima i predstavnik Sjedinjenih država. U tom se pismu izražava duboka zabrinutost glede uspostave posebnih vojnih sudova za sudjenje strancima optuženim za terorizam, a čije je osnivanje zapovijedio upravo gospodin Bush: ”Nema sumnje da je odluka o privodjenju nekog terorista pred para-legalno tijelo u suprotnosti s onim što svaki uobičajeni sud predstavlja te na uspostavu takvog jednog tijela gledamo kao na nepoštivanje zakonskog procesa” – stoji u tom pismu.
Našu briselsku izvjestiteljicu Ladu Stipić-Niseteo pitamo na koji su način ljudska prava ugradjena u zakonodavstvo Unije?
Stipić-Niseteo: “Europska Unija u svojim polaznim aktima polazi od teze da je poštivanje temeljnih vrijednosti – općih sloboda i demokratskih principa – uvjet razvoja svake zajednice. Sama se Unija u svome Sporazumu definira kao demokracija i prostor pravne države uz puno poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, s tim da se vanjska politika Unije i njenih članica rukovodi ciljem doprinošenja razvoju demokracije i punom poštivanju ljudskih prava, što je zapravo i jedan od osnovnih uvjeta za normalizaciju odnosa između Unije i, kako ovdje kažu, "trećih zemalja". Naravno, u svijetu nije ništa crno – bijelo, te je Unija ponekad nekritički selektivna kada insistira na poštivanju ljudskih prava što će prije tražiti od manjih zemalja da bi u ugovaranje veza s velikim, značajnim partnerima na svjetskoj sceni u ime ekonomskih interesa zatvorila jendo oko nad njihovim kršenjem. Pri tome riskira nervozne i po pravilu bučne reakcije javnosti. Kada je Unija potpisivala trgovinski sporazum s Rusijom, poslovni su ljudi pljeskali, no mediji i javnost su skandirali "Čečenija". Slični su prigovori stigli i nakon podrške Unije ulasku Kine u Svjetsku trgovinsku organzaciju i Europski je Parlament bio prvi koji je zagalamio nezadovoljstvom. S druge strane, Unija je jedini igrač na svjetskoj sceni koji će bez pardona objasniti izraelskoj vladi da krši prava Palestinaca i potom na Unijino tržište zabraniti uvoz dobara proizvedenih u židovskim naseljima na okupranim teritorijama. Bitno je ovdje istaknuti da ozbiljno kršenje ljudskih prava unutar Unije može dovesti do suspenzije članstva zemlje – prekršitelja, što je također predviđeno temeljnim Unijinim pravnim aktom, Sporazumom.
Glas Amerike: Poštivanje ljudskih prava, upozorila si već na to, značajan je element sređivanja odnosa Bruxellesa i trećih zemalja. Kako to djeluje u praksi?
Stipić-Niseteo: Od početka devedesetih neizbježan značajan element političkog dijela svakog sporazuma Unije i treće zemlje baš je poštivanje demokratskih principa i temeljnih ljudskih prava i sloboda. To je dio svih bilateralnih trgovinskih sporazuma o suradnji s europskim, afričkim i azijskim zemljama a, ako se ne varam, do danas ih je potpisano pedesetak. Kršenje ljudskih prava dovodi do suspenzije bilateralnig sporazuma, EU ima svoj monitoring i procjenjuje situaciju i – pogotovo kada su manje zemlje slučaj – veoma je dosljedna u insistiranju na poštivanju prihvaćenih pravila igre. Unija pokušava pomoći razvoju demnokarcije i poštivanja ljudskih prava programima potpore u kojima baš na ovaj dio odlaze značajni iznosi. Na pomoć iz Unijina budžeta ( prosjek stotinjak milijuna eura godišnje ) mogu uvijek računati ne-vladine organizacije, udruge za zaštitu ljudskih prava i slično. U Bruxelelsu ipak uvijek ističu da su u ovom vaganju političkih mrkava i batina uvijek spremniji na suradnju i dijalog nego li na sankcije.
Glas Amerike: Poštivanje ljudskih prava određuje i europsku unutarnju politiku?
Stipić-Niseteo: Apsolutno. Pitanje ljudskih prava toliko je značajno da, u svjetlu razvoja događanja nakon terorističkih udara na SAD, najveću poteškoću EU zakonodavcima predstavlja balansiranje mjera čvršće antiterorističke zaštite sa što manjim gubitkom sloboda. Europsko zgražanje nad smrtnom kaznom – ona je izbačena iz zakonodavstvava većine država Starog Kontinenta i smatra se krajnjim divljaštvom! - može usporiti ili čak posve prekinuti obećano izručivanje osoba osumnjičenih za terorizam Sjedinjenim Državama. Europske zemlje se, naime, pridržavaju principa da izručenje ne dolazi u obzir u zemlju u kojoj se osumnjičeni, osude li ga, suočava sa smrtnom kaznom.)
Glas Amerike: Toliko o Europskoj Uniji. No, što je s Hrvatskom, koja su prava ljudi u Hrvatskoj najugroženija. O tome smo razgovarali s našim novinarom Željkom Matićem.
Željko Matić: “U Hrvatskoj su i dalje najugroženija socijalno-ekonomska prava. Sama činjenica da je pravosuđe sporo – s više od milijun i tri stotine tisuća nerješenih predmeta – pa onda rad bez naknade, stalni stečajevi, samovolja poslodavaca i blizu 400 tisuća nezaposlenih – sve to oslikava stanje u Hrvatskoj. Moram reći da kada su u pitanju klasična politička prava i slobode, poput slobode javnog istupanja, okupljanja i političkog djelovanja, smjenom vlasti 3. siječnja prošle godine, gotovo da i nema ozbiljnijih primjedbi, kako ne-vladinih udruga, tako niti međunarodnih institucija. Iako još nije donijet zakon o nacionalnoj sigurnosti, koji bi trebao regulirati toliko apostrofirano djelovanje obavještajnih službi u bivšem sustavu, koje su uhodili i prisluškivale političke protivnike, ali i novinare i obične građane, danas se sa dosta pouzdanosti može reći da je takva praksa prestala. Aktualnoj se vlasti prigovara sporost transformacije državne televizije u javnu, kao i nedovoljna odlučnost u sprečavanju medijskog monopola. Obećavana i dugo očekivana revizija pretvorbe i privatizacije - u kojoj su tajkuni preko noći i bez novca postajali vlasnici nekad državnih poduzeća, zatim isisali iz njih novac i upropastili ih, a radnike stjerali na ulicu - nije polučila nikakvih rezultata. Razočarani neefikasnošću pravosuđa, građani sve češće traže zaštitu na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourghu.
Glas Amerike: Također su aktualna pitanja stanarskih prava, a isto tako i vjerskih prava.
Željko Matić: Što se tiče povratka izbjeglica, sadašnja vlast deklaratorno podržava povratak svih izbjeglica. U praksi taj proces nije zaživio, jer su područja na koja bi se izbjeglice trebale vratiti, uglavnom opustošena, ili se pak u kućama srpskih izbjeglica nalaze izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, bez ikakvih šansi da se tamo u skorije vrijeme vrate. Ne-vladine udruge, baš kao i Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi, kritizirale su vladin stav da ne omogući otkup stanarskog prava Srbima povratnicima, jer je to pravo ukinuto 1996. godine. Oni drže da Srbi nisu dragovoljno otišli, već pod prisilom i da bi im vlast trebala omogućiti otkup stanarskog prava. Što se tiče vjerskih prava i sloboda, najčešći se prigovori odnose na privilegiran položaj Katoličke crkve, koja je svoj položaj regulirala s četiri ugovora između Hrvatske i Svete stolice. Održavanje vjeronauka u školama, a po novom i u vrtićima, ozbiljno dovode u pitanje svjetovni karakter hrvatske države.
Glas Amerike: Na koji su način u hrvatskoj javnosti prisutne razne ekstremističke desničarske skupine, pogotovo kada je njihova aktivnost vezana uz kršenje ljudskih prava?
Željko Matić: Ne-vladine organizacije za ljudska prava upozoravaju na sve učestalija divljanja radikalnih desničarskih skupina, koje se bez prave reakcije vlasti fizički obračunavaju s političkim neistomišljenicima. Ove su godine – po prvi put – meta tih skupina bili i stranci, radilo se konkretno o japanskim državljanima. U nekim sredinama meta napada su Romi, što također ostaje bez adekvatne reakcije vlasti. Posebno zabrinjava i toleriranje otvorenih poziva na nasilje te zagovaranje rasne, nacionalne i vjerske netrpeljivosti.
Dan ljudskih prava, 10.prosinca, ove godine obilježen je u svijetlu terorističkih napada na Sjedinjene države i rata protiv terorizma koji se vodi u Afganistanu. U zemljama Europske unije poštivanje ljudskih prava temeljna je obveza, a u Hrvatskoj se sada bilježi mnogo manji broj politički motiviranih slučajeva kršenja ljudskih prava, ali broj onih koji se osjećaju socijalno ugroženi i koji se žale institucijama za zaštitu njihovih prava sve je veći.