Jedan od najvecih americkih sanjara, Walt Disney, rekao je, 1958. godine: ”Ne pretvaram se da ista znam o umjetnosti. Pravim filmove narodu za zabavu, a profesori ce poslije reci sto ti filmovi znace.” “Profesori” su davno svoje rekli i o Normanu Rockwellu, a onda – misljenje promijenili….
Bio je umjetnik. Tocnije – ilustrator. Americkom narodu - izuzetno blizak i drag, jer i biljezio je povijest tog naroda u prvoj polovici 20. stoljeca. Nema tog Amerikanca koji za njega ne zna. “Visokim” umjetnickim krugovima, narocito modernistickom taboru, za cijele svoje karijere – predmet podsmjeha i poruge. No, i oni su svoje misljenje, zadnjih godina, poceli mijenjati. Jesen 2001. bit ce zabiljezena kao umjetnikov posthumni trenutak. Retrospektivna izlozba u, zamislite, nekad samom “hramu apstrakcije”, ultra-modernoj njujorskoj zgradi Franka Lloyda Wrighta, muzeju Guggenheim. Kad je, prije dvije godine, izlozba bila otvorena u muzeju High, u Atlanti, “visoki” su umjetnicki krugovi umjetnika docekali rijecima “najveci americki slikar stoljeca”.
Izlozba je potom putovala u Chicago, Washington, San Diego, Phoenix, umjetnikovo rodno mjesto Stockbridge, u Massachussettsu, i evo je, sada, u - New Yorku. Evo njegovih idilicnih bijelih kuca, vitkih, bijelih crkvenih tornjeva, crvenih seoskih mostova i tupih, tromih krava u sofisticiranom okruzju Guggenheima! Pod naslovom “Norman Rockwell: Pictures for the American People”. Evo nekih od tih Rockwellovih slika za americki narod: molitva za stolom; nedjeljni odlazak u crkvu; prvi dan u skoli; prvi put kod brice; maturalna zabava; prvi randevu; kod maticara; u cekaonici porodilista; prvi u mjesecu; otisao na pecanje… golf… baseball; na farmi; u koledzu; GI se vraca kuci iz drugog svjetskog rata; mama i tata, s bakom i djecom, u pretrpanom Packardovom automobilu, krecu na ljetovanje – na krovu jos i stari, zeleni camac; na krovu neke stare, viktorijanske kuce, covjek instalira TV antenu – u pozadini, siljasti, bijeli crkveni toranj. Stara religija ustupa mjesto novoj!
Evo jos nekih: Na mjesnom skupu, covjek visoko stoji i ponosno zbori, svaka glava prema njemu podignuta…Na jednom drugom, svaka glava spustena, u smjernoj molitvi…U jednostavnoj sobi, tri generacije jedne obitelji sjede za blagdanskim stolom; baka iznosi res-pecenu puricu, za Dan zahvalnosti…U zamracenoj sobi, majka i otac brizno pokrivacem umotavaju djecu pred spavanje - otac u ruci drzi presavijene novine s kojih citamo samo dio glavnog naslova “U bombardiranjima poginulo…strahote pogodile…” Te cetiri slike cine slavnu Rockwellovu seriju “Cetiri slobode” – sloboda govora, sloboda vjeroispovjesti, sloboda od oskudice i sloboda od straha. Rockwell ih je naslikao 1941, inspiriran govorom Franklina Roosevelta americkom Kongresu. I sam Franklin nasao se na Rockwellovim slikama. I Abraham i Dwight i Lyndon i John i Robert i Richard i Ronald. John Wayne, takodjer. I Frank Sinatra i Bob Hope i Bing Crosby i Gary Cooper…..Glumci, predsjednici, price iz zivota bjelackog srednjeg staleza, ali i siromasnog crnackog i borbe za gradjanska prava.
Norman Rockwell kreator je nezaboravnih prizora iz svakidasnjeg zivota, interpretator, iako cesto idealiziranog, osobno shvacenog, americkog identiteta. Njegove su slike doprinjele popularnoj americkoj ikonografiji koja je nudila utjesni zaklon u vrijeme znacajnih promjena za zemlju, u vrijeme kad je ona prelazila u slozeno, moderno drustvo. Rockwellove jednostavne ilustracije radosnih, toplih, sentimentalnih, a i tjeskobnih, trenutaka, krasile su naslovnice casopisa Saturday Evening Post. U razdoblju od 1916. do 1963, ravno 322 puta! Vec one prve godine, 1916, casopis je imao tjednu nakladu od dva milijuna primjeraka. U americkom zivotu zauzimao mjesto i imao vaznost slicne onima koje danas ima televizija. U toj davnoj, pred-televizijskoj eri, Amerikanci su sliku i dobijali tiskanu na stranici. Rockwellova karijera pocela je u vrijeme kocija na konjsku zapregu i trajala do onog “velikog skoka za covjecanstvo”, covjekovog stupanja na Mjesec. Dok se povijest oko njega pisala, Rockwell je na svoja platna unosio detalje iz svakodnevnog zivota obicnih ljudi. Sve zajedno, njegove slike sadrze nesto puno neuhvatljivije – bit americkog duha. “Slikam zivot kakav bih volio da on bude,” rekao je jednom Rockwell. Mitske, idealisticke, naivne i prostodusne, njegove slike zazivaju ceznju za jednim vremenom i za jednim mjestom koji su postojali u visinskom carstvu njegove bogate maste i u nadama i teznjama zemlje. Crpio je na covjekovoj nostalgiji za jednim ljepsim, blazim i jednostavnijim vremenom.
Jedno drugo veliko ime iz svijeta filma, redatelj Stephen Spielberg, rekao je: “Rockwell je naslikao americki san – bolje od bilo koga drugoga!”
Rockwellove slike, “ilustracije samo”, skromno je uvijek naglasavao on, sinonim nekad za “los ukus”, sada su slike “duhovne domovine” za Amerikance u potrazi za nostalgicnom prosloscu. A Norman Rockwell, “americki sanjar”, dugo u “visokim” umjetnickim krugovima zvan i “slikar lake kategorije” i “Mr. Sentimentality”, 107 godina nakon rodjenja, 23 nakon smrti, i “sluzbeno” sada jedan od najvecih americkih slikara 20. stoljeca. Obican americki narod to je oduvijek znao!