Hrvatski je Sabor prekjučer potvrdio Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, što ga je s Europskom unijom potpisala Vlada Republike Hrvatske. Kako će se provedba ovog dokumenta odraziti na hrvatsko društvo? – upitali smo Jacka Seymoura, bivšeg američkog diplomata u misiji Sjedinjenih Država pri Europskoj uniji, koji danas radi u washingtonskoj Međunarodnoj zakladi za izborne sustave.
Jack Seymour kaže da je pred Hrvatskom težak zadatak prilagođavanja europskim standardima u poslovanju i upravljanju. On navodi primjer Mađarske koja je – prema svjedočenju Otta von Habsburga – već početkom osamdesetih godina, za vrijeme komunizma, počela prilagođavati neke svoje zakone europskoj legislativi, predviđajući da će joj to jednog dana vjerojatno koristiti.
"Pridruživanje neće biti lako. Prvo, tu su deseci tisuća dokumenata koje treba prevesti, a da ne govorimo o provedbi. Trebat će se privići na mnoge novosti. Primjerice, financijski promet morat će postati mnogo transparentniji i otvoreniji. Tu su strogi propisi o zaštiti okoliša ilir ecimo o sigurnosti na radnom mjestu. Mnoge od novih obveza možda će se ljudima činiti bespotrebnima, odveć pedantnima, pogotovo ako one nisu u skladu s ustaljenim stilom poslovanja", kaže gospodin Seymour.
Jack Seymour, koji je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina radio u konzulatu Sjedinjenih Država u Zagrebu, vjeruje da će postupak pridruživanja vjerojatno biti teži zemljama poput Hrvatske i Slovenije, koje su neovisne tek posljednjih desetak godina. “Svaka od zemlja pridruživanjem žrtvuje izvjestan dio vlastite suverenosti.” Međutim, dodaje on, “taj je proces dio modernog svijeta, a koristi za Hrvatsku bit će u svakom slučaju veće od gubitaka.” Jack Seymour savjetuje Hrvatskoj da pridruživanju pristupi “kreativno te da razmišlja na pozitivan način”. Dio ovog posljednjeg je – kaže gospodin Seymour - i suradnja sa susjednim zemljama, odnosno regionalni pristup. Ako je suditi po pisanju hrvatskog tiska, inzistiranje na regionalnom pristupu plaši mnoge u Hrvatskoj, kao skroviti pokušaj obnove Jugoslavije. Jack Seymour komentira ta strahovanja na ovaj način:
"Radi se o pitanju ravnoteže. Unija pristupa svakoj državi individualno, ali regionalizam je u ovoj organizaciji vrlo živ, među samim članicama. Primjerice, tu su razlike između Sjevera i Juga, odnosno bogatijih i siromašnijih zemalja, novih i starih članica. Tu su i regionalne grupacije poput proizvođača žita, voća i povrća maslinova ulja, države koje se bave ribarstvom i slično. Sve one imaju svoje interese koji su često u koliziji. Tako će vjerojatno biti i u budućnosti."
Zbog toga, Jack Seymour predviđa da će Hrvatska, kada postane članica Unije, vjerojatno otkriti da – zbog svog razmjerno kasnog ulaza u Europsku uniju - ima više zajedničkih interesa sa Jugoslavijom, također novoprimljenom zemljom, nego sa nekom od dugogodišnjih članica unije.
"Te bi zemlje trebale već sad početi koordinirati vlastitu politiku vezanu za buduće članstvo u Uniji. Jer, kad postanu članice, postat će svjesne vrijednosti zajedničkog odnosno regionalnog pristupa problemima. Jer, kao što je u politici često slučaj, zajedno ste jači. Naime ne treba zaboraviti da je Europska unija – bez obzira na na zajedničke gospodarske i trgovinske interese – također i politički prostor, na kojem se zemlje-članice natječu za resurse, odnosno sredstva iz zajedničkih fondova", ističe gospodin Seymour.