Hrvatski Sabor jučer je potvrdio Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji je nedavno s Europskom unijom potpisala vlada Republike Hrvatske. Protiv sporazuma su glasali zastupnici oporbe, tvrdeći da je on loš za zemlju, i to zato jer joj ne jamči individualan pristup Europskoj uniji, već je vraća na Balkan. Je li ova tvrdnja točna? – na ovo pitanje odgovara Jonathan Davidson, viši savjetnik pri Izaslanstvu Europske komisije u Sjedinjenim državama.
Čelnik oporbene Hrvatske demokratske zajednice, Ivo Sanader, izjavio je prema zagrebačkom dnevniku Vjesnik, da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju “ne jamči izbjegavanje institucionalnog povezivanja sa zemljama regije te nigdje ne piše da je cilj Sporazuma punopravno članstvo Hrvatske u Europskoj uniji.”
Davidson: Individualni pristup uz regionalnu suradnju
Upitan da objasni odnos između indvidualnog pristupa i regionalnog aspekta pridruživanja i članstva u Uniji, Jonathan Davidson je odgovorio: "Kada je u pitanju pridruživanje, te na kraju članstvo u Uniji, za svaku će zemlju regije postojati vrlo različiti redovi vožnje. Jer , neke od njih su razvijenije od drugih, u nekim su reforme dalje odmakle nego u drugima. Prema tome, Unija ima individualni pristup ovom procesu. To iskazuje i priroda ugovornog odnosa sa mnogim državama regije – naime zato i sklapamo ugovore o stablizaciji i pridruživanju."
Ali, Unija također stavlja znatan naglasak na regionalnu suradnju, jer su upravo tu – prije oko pedeset godina – bili začeci i same Europske unije, dodaje Jonathan Davidson. “Washington je tada poručio da će pomoći, ali jedino ako bivši neprijatelji budu surađivali. Sada taj pristup primjenjujemo na Balkanu”, rekao je ovaj europski diplomat. Regionalna suradnja se odnosi na uklanjanje barijera svih vrsta – prije svega gospodarskih i trgovinskih.
Gardner: Slovenija, Hrvatska, pa tek onda drugi
Gospodin Davidson je govorio na panelu u washingtonskom Nacionalnom novinskom klubu, pod naslovom “Američko-europska suradnja na Balkanu – pouke za rat protiv globalnog terorizma.” Na panelu je govorila i Lily Gardner Feldman, znanstvenica pri Američkom institutu za njemačke studije. Govoreći o šansama pojedinih zemalja da postanu članice Europske unije, gospođa Feldman je istakla “Sloveniju, nakon nje Hrvatsku, pa tek onda, nakon dosta dugo vremena, druge zemlje te regije.” Lily Gardner Feldman je američko-europsku suradnju u procesu pridruživanja balkanskih zemalja Europskoj uniji nazvala “modelom za druge djelove svijeta u kojima su u tijeku međunarodne mirovne inicijative, odnosno napori za obnovu ratom opustošenih zemalja.”
Uloga američko-europske suradnje u demokratskim promjenama
Jonathan Davidson, član stalnog izaslanstva Europske komisije u Washingtonu, posebno je istaknuo važnost američko-europske suradnje u vezi s prošlogodišnjim demokratskim promjenama u Hrvatskoj i Srbiji. "Bolja američko-europska suradnja u drugoj polovici devedesetih je po mom mišljenju dovela do pada Tuđmanovog i Miloševićevog režima. Naravno, velik dio napora u svezi s tim događajima poduzet je u tim zemljama. Međutim, nije se slučajno dogodilo da je konac tih režima koincidirao s razdobljem vrlo bliske američko-europske suradnje u regiji - i političke i gospodarske a u izvjesnom smislu i vojne suradnje. Transatlantska je suradnja bila od temeljne važnosti – ona je omogućila i pomogla iniciranje početaka demokratizacije i reformi u dvije za Balkan ključne države, Hrvatskoj i Srbiji, odnosno Jugoslaviji."
Jonathan Davidson je dodao da je američko-europska suradnja u regiji vrlo značajna i danas. Sjedinjene se države ne bi trebale povući s Balkana, iako Unija preuzima najveći dio odgovornosti vezane uz gospodarsku obnovu regije. “Brisel i Washington općenito gledano trebaju izbjegavati razmirice. Jer otvorene razmirice Washingtona i Brisela vode jačanju već poraženih snaga u regiji, koje onda misle da ponovno dolazi njihovo vrijeme” – kazao je Jonathan Davidson, savjetnik pri izaslanstvu Europske komisije u Washingtonu.