Jedno od tragičnih nasljeđa više od dva desetljeća dugog rata u Afganistanu su milijuni ljudi osakaćeni ili ubijeni od nagaznih mina. Unatoč intenzivnih međunarodnih napora na čišćenju mina, stručnjaci procijenjuju da je još uvijek oko 11 posto afganistanskog teritorija prekriveno minskim poljima. Naša izvjestiteljica Alisha Ryu nedavno je posjetila jedno od najugroženijih područja, Bagram, sjeverno od Kabula i promatrala ekipe koje rade na deminiranju.
Dolina u kojoj se nalazi grad Bagram trenutno je mirna. Borbe koje su ovdje bijesnile preko dvadeset godina, prvo između sovjetskih okupatora i afganistanskih pobunjenika, potom između talibana i Sjevernog saveza, konačno su prestale. No na opasnost se nailazi na svakom koraku...
Četrdesetogodišnji poljodjelac Abdul Khan poznaje tu opasnost iz prve ruke. Prije nekoliko godina izgubio je desnu nogu od mine. "Mina mi je raznijela stopalo nakon što sam na nju nagazio" - kaže on. "Odveli su me u bolnicu gdje su mi liječnici amputirali nogu ispod koljena. Onda se noga upalila, pa su odrezali još malo više. Došlo je do još jedne upale, i sad više uopće nemam nogu..."
Pokazuje na mjesto gdje se nesreća dogodila. Nalazi se odmah pokraj asfalta na jednoj od glavnih cesta koje povezuju Bagram i glavni grad Kabul. Ovdje danas radi oko pedeset ekipa - u svakoj od njih po dva Afganistanca - za međunarodnu organizaciju koja se bavi deminiranjem Halo Trust. Oni identificiraju i označavaju moguća minska polja s crvenim kamenjem. Red tog kamenja ide po pet kilometara sa svake strane ceste.
Većina je tek nekoliko metara udaljena jedna od druge i, što je još zlokobnije, nalaze se tek nekoliko centimetara podalje asfalta. Asadulla je nadglednik za deminiranje u tom području. "Talibani i Sjeverni savez su odgovorni za većinu ovdje postavljenih mina" - kaže on. "Nitko ne zna koliko ih u stvari ovdje ima". No zato što su se žestoke borbe vodile u Bagramu posljednje četiri godine, on smatra da bi mogla biti riječ o tisućama.
Čak i prije negoli su talibani i Sjeverni savez započeli svoju borbu, bilo je mnogo mina u tom području. Tijekom sovjetske okupacije Afganistana, osamdesetih godina prošlog stoljeća, sovjetska je vojska zasijala stotine tisuća mina po cijeloj zemlji. Afganistanski pobunjenici koji su se borili protiv Sovjeta također su postavljali mine. Obje strane su postavljale protutenkovske i pješačke mine u i oko Bagrama, gdje su Sovjeti izgradili stratešku zrakoplovnu bazu. Sovjetska je vojska htjela zaštititi bazu, pobunjenici su je željeli uništiti.
Uništavanja koja su izazvale te stare mine, kao i one nedavno postavljene, za lokalno stanovništvo su neizreciva. Prije pet dana, jedan minibus koji je vozio 25 ljudi izgubio je kontrolu na cesti Bagram-Kabul i naletio na protu-tenkovsku minu, svi u njemu su poginuli. U petak je jedna protupješačka mina ubila dvoje djece koja su se vraćala iz škole.
Američko bombardiranje talibanskih ciljeva u Bagramu imalo je malo efekta na protupješačke mine, jer su one konstruirane tako da ne reagiraju na pritisak eksplozivnih valova. Podešene su tako da eksplodiraju kad se na njih nagazi. Nadglednik Halo Trusta Asadullah prima poziv na svom radio uređaju, od jednog radnika koji je možda pronašao minu. No dodaje kako se boji da većina mina u Bagramu neće biti otkrivena od strane njegovih ekipa za deminiranje, već od nevinih ljudi - žena i djece.