Broj starijeg stanovništva u Sjedinjenim Državama raste po dosad nezabilježenoj stopi. Prema posljednjem popisu stanovništva, u zemlji živi više od 32 milijuna ljudi koji su stariji od 65 godina. Drugih 76 milijuna baby-boomera, generacije rođene u dva desetljeća nakon drugog svjetskog rata, približava se mirovini. Neki se dužnosnici boje da neće biti dovoljno osoblja koje će osiguravati medicinsku njegu za starije osobe, kao ni staračkih domova.
Istraživači rade na pronalaženju nekih rješenja. Jedno od njih bi mogla biti kuća opremljena najmodernijom tehnologijom kako bi pomogla starijima da se mogu bolje brinuti za sebe. Iz Atlante, u saveznoj državi Georgiji, javio nam se Joshua Levs.
Zamislite kuću koja vas pozna isto kao što i vi poznajete nju. Zna u kojoj ste sobi i što radite. Osigurava da popijete svoje lijekove i da dovoljno vježbate - kuća koja pamti stvari kad vi zaboravljate. Istraživači kažu da na takvu kuću nećemo dugo čekati. "Nalazimo se u laboratoriju Broadband instituta za stanovanje. U trokatnoj kući koju smo izgradili da bismo testirali različite vrste budućih tehnologija za domaćinstvo" - objašnjava Dr. Elizabeth Mynatt, koja radi na Tehnološkom institutu Georgije. Ona je zajedno s drugim kolegama istraživačima opremila ovu kuću sa svim standardnim aparatima za kućanstvo - strojem za pranje suđa, štednjakom i hladnjakom.
No, sve je povezano sa središnjim kompjuterskum sustavom. Upravitelj ovog laboratorija Thomas O'Conell kaže kako su s istim kompjuterskim sustavom povezane sićušne kamere po cijeloj kući. "Kamere promatraju sa stropa, i prate svaki pokret u pokušaju da otkriju da ste vi osoba i da se krećete. To je kompjuterima prilično teško razumjeti."
Dakle, ove rupice na stropu su zapravo kamere koje će jednog dana biti u stanju reći da sam ja osoba koja se kreće po ovom katu kuće? "Da. Ili – da ste objekt koji želimo pratiti - poput recimo kauča."
No pretpostavimo da sam ja osoba. Dakle, kamera primjećuje da sam ja osoba i što čini s tom informacijom? "Ovisi o tome u kojoj ste prostoriji. Ako ste u kuhinji, znamo kakve se aktivnosti odvijaju u kuhinji. Možemo pokrenuti algoritme i početi shvaćati da kuhate. Što je sa štednjakom, što s hladnjakom, takve stvari. I jednom kad znamo što se događa, onda možemo reći i nešto o razini aktivnosti."
Kompjuterski sustav u kući prati što se događa u svakoj prostoriji i vodi evidenciju o tome koliko ima ukupne dnevne aktivnosti. Te informacije mogu se automatski poslati djeci neke osobe. Dr. Elizabeth Mynatt objašnjava: "Kad smo počeli istraživanja na tom području, obišli smo mnoge centre gdje se pruža pomoć starijim osobama i pitali kako takva mjesta funkcioniraju, zašto se ljudi sele u okruženje institucionalne skrbi. I otkrili smo da u 80 posto pa i više slučajeva, odrasla djeca donose odluku za starije roditelje kad se trebaju preseliti. Tako da smo shvatili kako moramo uzeti u obzir što djeca trebaju i žele znati o svojim roditeljima."
Informacije će se prenositi internetom. Na malom ekranu kompjutera, netko iz obitelji će vidjeti digitalni portret voljene osobe koja je miljama daleko. A ekran će prikazivati i grafikone s razinom aktivnosti u pojedinim prostorijama za svaki dan. "Jedan dan s niskom razinom aktivnosti, može biti u redu, možda se osoba odmarala, možda je čitala nedjeljne novine, možda je vrijeme bilo loše, tako da nije htjela izlaziti van. No ako vidite nekoliko dana s niskom razinom aktivnosti za redom, možda ćete se zabrinuti da li se osoba osjeća dobro, možda pati od depresije, i tad želite nazvati i reći 'dobar dan, mama, kako si, treba li ti nešto?'. S druge strane, dan s visokom razinom aktivnosti također može biti u redu, no ako vidite nekoliko dana s visokom razinom aktivnosti za redom, to može biti indikacija nervoznog ponašanja koja se povezuje s altzheimerom ili nekom vrstom kognitivnog propadanja" - kaže gospođa Mynatt.
Istraživači na sveučilištu Georgia Tech rade također na uređaju koji će pomagati memoriji. Imat će pohranjenu video snimku nekih stvari - recimo, ruke neke osobe u kuhinji. Primjerice, jedan stariji čovjek počne nešto kuhati, potom odlazi iz kuhinje, vraća se natrag i ne može se sjetiti što je počeo raditi - televizijski ekran će mu pokazati. Drugi sustav će osigurati da popije lijek.
No još su uvijek vrijeme i novac, koji se ulaže u ovu tehnologiju, izloženi riziku. Kako nitko još nije imao priliku da iskuša ove proizvode, nije jasno hoće li ih ljudi uopće kupovati. Neke od ovih spravica mogu koštati koliko i oprema za vježbanje ili laptop kompjuter. Međutim, ako one omoguće ljudima da ostanu kod kuće umjesto da idu u staračke domove, to im može uštedjeti novac. Moguće je da će i osiguravajuće kompanije preuzeti dio troškova.
Moglo bi proći i do 10 godina dok bilo koji od ovih proizvoda postane dostupan široj publici. A što se tiče baby boomera, ova će tehnologija biti dostupna na vrijeme tako da im ponudi životni stil koji bi ih učinio samodostatnijima.