Državni tajnik Colin Powell telefonom se obratio ruskom ministru vanjskih poslova Igoru Ivanovu, te mu prigovorio zbog ruskih aktivnosti u Kabulu. Moskva je, naime - po prvi put nakon povlačenja iz Afganistana 1989. godine – uputila u tu zemlju svoje postrojbe, bez da je o tome izvjestila Sjedinjene Države, ili bilo koga drugog.
Iako Rusija obrazlaže da je u pitanju humanitarna misija, postoji sumnja da su u pozadini te akcije – politički razlozi. S obzirom da Moskva snažno podržava Sjeverni savez, sada – možda - namjerava izvući koristi iz uspjeha koje je taj savez postigao, te obnoviti dio svog negdašnjeg utjecaja u Afganistanu. Što bi to moglo značiti za Afganistan?
Bio je to prizor iz prošlosti – i to ne baš ugodan prizor. Rusi naoružani strojnicama ponovo su na ulicama Kabula. “Mislili smo da smo ih porazili” –gunđali su neki Afganistanci, dok su se drugi pitali - “Moramo li se opet boriti protiv njih?” Nije bilo znakova da su se Rusi uključili u borbe, a predsjednik Vladimir Putin je to i zabranio. Oni su, međutim, postigli uspjeh preko svojih štićenika – tvrdi analitičar Zaklade Jamestown, Vladimir Socor. Sjeverni savez, koji uživa rusku podršku, uspostavio je, naime, kontrolu nad velikim dijelom Afganistana, uključujući i glavni grad Kabul. “Ruska vanjska politika i vojska postigle su ogroman uspjeh time što su uspjele pridobiti neke od svojih bivših protivnika, koji su zajedno s negdašnjim marionetama sovjetskih invazijskih snaga prigrabili gotovo cjelokupnu kontrolu nag glavnim gradom Afganistana".
Gospodin Socor kaže da su Rusi glatko ušli u Kabul, prije drugih stranih sila, te su se povezali sa svojim saveznicima – Tadžicima. Moskovska televizija prikazala je srdačni ponovni susret ruskog izaslanika i lokalnog tadžičkog čelnika. I dok se Tadžici, uz rusku pomoć, ubrzano organiziraju, dotle su – kako kaže gospodin Socor – Paštuni na jugu u potpunom rasulu i cijela je zemlja u kaosu. “Tadžici – kao jedan od članova Sjevernog saveza – kontroliraju takozvanu središnju vlast, a preko nominalnog predsjednika Burhanuddina Rabbanija ista etnička grupa drži mjesto Afganistana u Ujedinjenim narodima; to su vrlo moćne karte koje se mogu koristiti tijekom pregovora koji se upravo sada vode o formiranju legitimne vlade".
Gospodin Socor kaže da su Sjedinjene Države uhvaćene na spavanju, te da su Rusi iskoristili američko bombardiranje da bi ušli u Afganistan. No, prema mišljenju Thomasa Barfielda, šefa katedre za antropologiju na Bostonskom sveučilištu, cijeli je slučaj možda više spektakl, nego događaj s ozbiljnim posljedicama. Rusi – kako kaže – imaju sklonost prema takvim iznenadnim potezima: nešto se slično dogodilo i prilikom njihovog zauzimanja prištinskog aerodroma tijekom kosovskog rata. Ta je akcija izazvala zaprepaštenje, ali nije imala nikakve posljedice. “Rusi mogu sebi osigurati mjesto za stolom tako što će, jednostavno, upasti nenajavljeni. Mislim da oni shvaćaju da su vrlo nepopularni kod dobrog dijela afganistanskog stanovništva. Kada su dolazili na Balkan, pojavili su se kao samozvani spasitelji Slavena, ali se ovdje vraćaju kao bivši osvajači".
Profesor Barfield kaže da je Sjeverni savez sada došao gotovo do krajnjih granica svog etničkog teritorija. On sumnja da postoje ambicije zalaženja u srce paštunskog terirtorija, jer bi to vodilo sukobu sjevera s jugom. Čelnici Sjevernog saveza shvaćaju da čak ni uz rusku pomoć ne bi mogli vojno, pa ni politički, dominirati jugom – kaže profesor Barfield. Što se Sjedinjenih Država tiče, ni one nisu prošle bez dobitaka u široj regiji – smatra Vladimir Socor. "Unatoč ruskom negodovanju, Sjedinjene su Države stvorila dva nova uporišta u Središnjoj Aziji time što su dobile na uporabu vojne baze u Uzbekistanu i Tadžikistanu" – kaže Vladimir Socor.