U nedjelju je Nacionalni zoološki vrt, u Washingtonu, objavio radosnu i dugoočekivanu vijest– u pola tri poslijepodne, rodio se mali azijski slonić. Malešni mužjak, težak oko 160 kilograma, svoje je prve korake napravio samo par minuta nakon rođenja, praćen brižnim pogledima petnaestoro ljudi koji su pomagali u porodu i skrbili o njegovoj majci tijekom 22 mjeseca njezine trudnoće.
Dr. Lucy Spelman, direktorica Zoološkog vrta, teško je uspijevala naći riječi da izrazi uzbuđenje i radost ekipe veterinara, reproduktivnih fiziologa i staratelja koji su uložili godine i godine rada u rođenje malog slonića. Njegova majka Shanti, s 25 godina najmlađa azijska slonica u washingtonskom zoološkom vrtu, zanijela je nakon uspješne umjetne oplodnje, što je iznimno rijetko. Njezina je trudnoća tek peti uspješni pokušaj umjetne oplodnje slonova u svijetu, a tek drugi uspjeh kod azijskih slonova.
Azijski slonovi su iznimno ugrožena vrsta, a u zarobljeništvu ih se rađa relativno malo – jedva tri godišnje u svim zoološkim vrtovima u svijetu. Washingtonski zoološki vrt već je jednom oplakao gubitak jednog slonića – prva beba slonice Shanti umrla je od virusne infekcije 1995, u dobi od 16 mjeseci. Danas stručnjaci zoološkog vrta znaju sve što se može znati o tom onda novootkrivenom virusu iz obitelji herpes virusa i mogu brzo uočiti i liječiti infekciju.
Novorođeni slonić ostat će u Washingtonu kao prvi mužjak sa stadom ženki. Osim Shanti, tu su još i starije Toni i Ambika, afričke slonice. Držanje mužjaka, kažu stručnjaci Zoološkog vrta, zahtijeva posebno preuređene prostore. Upravo zato relativno malen broj zooloških vrtova u svijetu drži mužjaka sa stadom. Ovaj sada malešni slonić narasti će, naime, u kolosa od oko 6 tona čija će se snaga manifestirati, ako ne stalno, a onda zasigurno u periodu tjeranja, dakle, jednom godišnje.
No, za takva preuređenja još ima vremena. Mališi do pune odrasle dobi treba još dvadesetak godina. Posljednji su mjeseci u Zoološkom vrtu bili obilježeni preuređenjima neophodnim za držanje sitne slonovske bebe u društvu velikih slonica – tapeciranje poda mekom gumom, stavljanje manjih vrata samo za mališana, pregradnja opkopa kako ne bi pao u njega i npr. slomio nogu i deseci drugih manjih radova.
Sada je i taj trud, kao i pomoć njemačkih specijalista za umjetnu oplodnju slonova, okrunjena uspjehom – zdravim i, kako kažu čuvari, veselim slonićem. Dapače, završni čin čitave drame odvukao je petnaestoro stručnjaka s njihovih blagdanskih večera za Dan zahvalnosti – porod je, naime, počeo u četvrtak navečer. Slijedeća tri dana, oni su spavali na prostirkama na podu paviljona slonova ili u svojim autima, parkiranim pokraj paviljona. Naravno, treba dodati da su ih pritom čitavo vrijeme začuđeno motrile žirafe i nosorozi, koji sa slonovima dijele isti paviljon.