Haaški Tribunal za ratne zločine optužio je Slobodana Miloševića i za genocid – nakon što je objavljena potvrđena "bosanska" optužnica. Ovaj dugački dokument s 29 točaka tereti bivšeg srpskog čelnika da je "kao sudionik zajedničkog kriminalnig poduhvata" sudjelovao u provedbi plana čija je "jedina svrha bilo uklanjanje nesrpskog stanovništva s prostranih područja Bosne i Hercegovine provedeno ofenzivama srpskih snaga" uz četvrt milijuna zatočenih i ubijenih osoba.
Tužiteljstvo optužuje Miloševića za genocid i udruživanje radi provedbe genocida, zločine protiv čovječnosti s protjerivanjem, istrebljivanjem, ubijanjem, zatvaranjem, mučenjem, deportacijom i ostalim nehumanim djelima, potom za povredu Ženevskih konvencija radi ubijanja, mučenja, nezakonitog ponašanja, namjernog izazivanja velikih patnji, deportacije i rasprostranjene pljačke.
U poglavlju teških povreda prava i običaja rata odgovoran je za napade na civile, razaranja, pljačku i okrutno postupanje. Milošević je igrao značajnu ili glavnu ulogu u planu skupine ljudi za koju optužnica veli sljedeće, "pojam izvršavanje zločina odnosi se i na sudjelovanje u zajedničkom kriminalnom poduhvatu; 29 točaka optužnice dio su tog plana; svaki je od sudionika i suradnika dijelio namjeru da doprinese njegovoj provedbi ili igrao svoju vlastitu ulogu ili dao osjetan doprinos njegovu provođenju". Milošević je prema optužnici bio dominantna politička figura u Srbiji čime je imao ili stvarnu kontrolu ili veoma velik utjecaj (kako to opisuje optužnica) nad "znanim i nepoznatim" osobama iz "kriminalnog poduhvata".
Optužnica spominje samo neke od njih – uz političke i vojne lidere bosanskih Srba u dokument su unešena imena Borisava Jovića, Branka Kostića, Veljka Kadijevića, Blagoja Adžića, Milana Martića, Jovice Stanišića, Franka Simatovića Frenkija, Radovana Stojičića Badže, Vojislava Šešelja i Željka Ražnatovića Arkana. Optužnica daje kratak presjek svih vrsta zlodjela, od planiranja kampanje etničkog čišćenja, preko masovnih smaknuća, logora, raseljavanja ne-Srba i uništavanja imovine, do sprečavanja dostave humanitarne i medicinske pomoći. Akcije su bile usmjerene na ne-Srbe s namjerom etničkog čišćenja teritorija, jasna je u konstataciji optužnica.
Kao i u "hrvatskoj", Tužiteljstvo u "bosanskoj" optužnici ističe ulogu medija. "Milošević je kontrolirao, manipulirao ili na druge načine koristio srpske državne medije kako bi prenosili pretjerane ili lažne poruke o napadima na etničkoj osnovi bosanskih Muslimana i Hrvata na srpsko stanovništvo, sve s namjerom stvaranja atmosfere straha i mržnje među Srbima u Srbiji, Hrvatskoj i BiH a što je skupa doprinijelo nasilnom uklanjanju ne-srpske većine iz velikog dijela BiH".
Bitna je definicija sukoba u optužnici – cijelo vrijeme koje pokriva optužnica trajali su "međunarodni oružani sukob" i "djelomična okupacija". Najupečatljiviji dio dugačke optužnice su dodaci s imenima logora, općina gdje je provođeno entičko čišćenje i brojem žrtava, sve zaključeno masakrom Srebreničana.