Kako talibani gube kontrolu nad gotovo cijelim Afganistanom, regionalni zapovjednici ponovno su osvojili dijelove teroritorija koje su ranije izgubili. Promatrači kažu da zemlja izgleda kako je izgledala početkom devedesetih, prije nego što su talibani došli na vlast. Sada se postavlja pitanje – hoće li lokalni zapovjednici surađivati ili će se vratiti ratovanju koje je dovelo do uspona talibana na vlast.
Neko je vrijeme izgledalo da bi između lokalnih vođa u Jalalabadu mogli izbiti sukobi, nakon odlaska talibana iz grada. Tada su, međutim, gradski oci sazvali loya jirgu i izabrali novog pokrajinskog guvernera. Njegovi rivali su dobili visoke dužnosti u mirnom prijenosu vlasti, koji bi mogao poslužiti kao primjer za ostatak Afganistana. No, to, naravno, tek treba vidjeti. Trenutno svi žure da što prije ispune vakuum vlasti, koji je nastao nakon povlačenja poraženih talibana. Tanweer Ahmad, bivši pakistanski diplomat, kaže da se trenutno za vlast bori previše Afganistanaca, koji imaju previše oružja.
"Vidimo da se diljem Afganistana vraćaju lokalni zapovjednici. Nedavno ubojstvo četvorice novinara na dramatičan način ilustrira kako se situacija može pogoršati kada se ponovno pojave mala i velika “kraljevstva”. Takva je situacija vladala između 1992. i 1994, što je zapravo dovelo do pojave talibana kao ujedinjujuće snage."
Gospodin Ahmad ipak ističe da postoji i jedna bitna razlika. Danas je, kako se čini, međunarodna je zajednica, predvođena Sjedinjenim Državama, odlučna pomoći Afganistanu nakon kraja rata. To je nedavno naglasio američki državni tajnik Colin Powell, koji je rekao: “Imat ćemo ozbiljnu obvezu ne ostaviti afganistanski narod na cjedilu, kao što se to događalo ranije.” Thomas Barfield, predsjedatelj odsjeka za antropologiju na sveučilištu Bostona, kaže da bi obećanje o pomoći moglo navesti lokalne vođe da budu spremni na suradnju.
"Postoji mogućnost da će Afganistan dobiti znatnu pomoć za obnovu, pa će lokalni vođe koji prekrše međunarodne standarde ljudskih prava ili odbiju surađivati s međunarodnom zajednicom, u jednom trenutku otkriti da njihovo područje neće dobiti pomoć. Isto je tako moguće da će u zemlji biti razmještene međunarodne mirovne snage, čiji će posao zapravo biti kontroliranje lokalnih vođa."
Novac će možda biti važan faktor uvjeravanja – kaže profesor političkih znanosti sa sveučilišta Južne Californije Richard Dekmeijan. No, ukoliko se borbe obnove i zemlja bude podijeljena, možda bi tu podjelu prema etničkim linijama jednostavno trebalo prihvatiti kao činjenicu.
"Ukoliko identitet Afganistanaca ne dijele sve etničke skupine, nema razloga da zemlja ostane ujedinjena. Mogla bi se podijeliti na paštunski južni dio, te na tri državice na sjeveru – tadžičku, uzbečku i hazarsku. S druge strane, Uzbeci i Tadžici mogli bi se pridružiti bivšim sovjetskim republikama."
Profesor Dekmeijan ipak smatra da se takva drastična rješenja mogu izbjeći, ukoliko etničke skupine promijene svoje ponašanje. Na primjer, paštunski plemenski vođe mogli bi ponovno nametnuti svoj autoritet.
"Plemenski vođe doživjeli su “razvodnjavanje” svojeg autoriteta zbog islamskih propovjednika koji su došli iz talibanskih škola i postali čelnici pan-islamskog bratstva. To bratstvo ne priznaje ni plemena, ni nacije, ni plemenske vođe. Stoga je vođama svakako u interesu smanjivanje militantnosti i udaljavanje od bin-Ladenovih pan-revolucionarnih ideja."
TEXT: Nitko nije rođen kao radikal – kaže profesor Dekmeijan i dodaje – Afganistanci također mogu naučiti biti umjereni.