Phoenicia - mali, vrlo uredni gradić u gorju Catskills, u saveznoj državi New York, mjesto je u kojem već desetljećima žive neobična govorkanja i događaju se nesvakidašnje stvari.
Recimo, jedno od govorkanja kaže da je zakonom zabranjeno hodati glavnom ulicom noseći lopatu u ruci. No, prema mjesnom šefu policije, to nije točno. Starije, mnogo jače ukorijenjeno govorkanje, - iz kojega se i izrodilo ovo o lopati! -, tek se treba pokazati neistinitim: navodno, gangster Dutch Schultz je svojedobno, plašeći se duge zatvorske kazne, - što mu se nije dogodilo! -, ili ubojstva, - što mu se dogodilo, 1935. -, svoje lopovski priskrbljene milijune stavio u čelični sanduk i zakopao sanduk negdje uz obalu potoka Esopus, baš u Phoeniciji.
Otada, pa do danas, lovci na blago ne ostavljaju Phoeniciju na miru. Naime, navodni čelični sanduk sadrži vladine obveznice, gotovinu, dijamante, zlato – sve skupa u vrijednosti, tvrdi se, od oko današnjih 50 milijuna dolara. Lokalni žitelji imaju svoje teorije o lokaciji zakopanog blaga – više-manje svatko smatra da je zakopano upravo u njegovom dvorištu.
Među lovce na blago je zašla i njujorčanka Laura Levine, koja je o potrazima za milijunima Dutcha Schultza snimila i dokumentarni film. U njezinom dokumentarcu navode se svi tragovi o tome gdje je blago zakopano – u blizini tri bora; možda tamo gdje se nalazi usamljeni jablan; ustvari, četrnaest stopa od najveće sikamore u gradu; Dutch Schultz je urezao "X" u deblo, kažu jedni; ma kakvi, tvrde drugi.
Jedan od lovaca na blago je prije dosta godina, u nadi da će zavarati sve druge konkurente, urezao X-eve na svo drveće u Phoeniciji. Gradski pogrebnici pred kamerom Laure Levin izjavili su da su upravo oni imali originalnu mapu s lokacijom zakopanog blaga. No, kažu, iskrsnuo je priličan problem: "X" na karti nalazio se točno na mjestu gdje se već dugo vremena nalazi autoput.
Jedan je mještanka ustvrdila da je ona već otkrila gdje su zakopani milijuni Dutcha Schultza. Kako kaže, držala je kristalni visak nad zemljovidom grada i okolice i on se zanjihao nad lokacijom blaga. Ali, ona nije zainteresirana da blago bude iskopano; gangsterski novac, kaže, zrači negativnom energijom.
I, kad smo već kod "onostranih" dokaza, pred dokumentarnom kamerom Laure Levine, pojavila se i izvjesna Barbara Reen, vidovnjakinja, koja je izravno kontaktirala duh Dutcha Schultza. Na upite redateljice Levine o znacima koji bi pomogli u traženju blaga, duh Dutcha Schultza nije dao nikakve korisne odgovore, ali se pokazao – taštim! Putem vidovnjakinje, zloglasni je gangster rekao: "Kada bih vam otkrio gdje se nalazi moje blago, onda više ne bi bilo potrage, i ja više ne bih bio slavan."
No, slava Dutcha Schultza daleko je od svijetle slave Robina Hooda. Arthur Flegenheimer, kako mu je bilo pravo ime, bio je izrazito gnjusan gangster – zao, okrutan, neurotičan i škrt. Upravo zato se među tragačima za blagom često mogu čuti izjave da će njegovim blagom, ako ga nađu, pokušati činiti dobra djela – od toga da će novac vratiti građanima Harlema, koje je Schultz najviše opelješio, pa do toga da će osnovati dom za nezbrinute životinje.