Kako voditi rat u Afganistanu? Ovo je pitanje postalo predmetom žestoke političke rasprave u Sjedinjenim Državama. Jedan istaknuti politički analitičar tvrdi da bi najbolja strategija bila – zaustaviti rat. Prema njegovim riječima, američka vojna kampanja neće uspjeti uništiti niti terorističku mrežu al-Qaidu, niti talibanski režim.
Moramo uništiti al-Qaidu i talibane – kaže John Mearsheimer, profesor političkih znanosti na sveučilištu Chicaga. No prema njegovom mišljenju, to se ne može postići ratom. U tekstu nedavno objavljenom u New York Timesu, profesor Mearsheimer je izrazio mišljenje da bombardiranje ne daje rezultata, jer u siromašnom Afganistanu nema dovoljno vrijednih ciljeva, a civilne žrtve ugrožavaju podršku američkoj kampanji u drugim zemljama. Brojčano znatno slabiji Sjeverni savez, kako se čini, povlači se pred talibanima, čak i uz američku zračnu podršku. U Afganistan bi bilo vrlo teško uputiti znatne kopnene snage, a čak i kada bi se u tome uspjelo, američki vojnici bili bi sučeljeni s gerilskim otporom, kakav je svojedobno porazio Sovjete. Najbolje bi bilo – smatra profesor Mearsheimer – koristiti novac, tajne operacije i kvalitetne obavještajne podate kako bi se napala teroristička uporišta, kada se sazna gdje se ona nalaze. U međuvremenu – zaključuje on – rat je kontra-produktivan.
William Taylor, bivši visoki strateg američke vojske, samo se donekle slaže s profesorom Mearsheimerom. Prema njemu, tajne operacije su potrebne, ali su potrebni i zračni udari. Američki specijalci već postižu napredak, iako se o tome ne čuje u medijima. "Specijalce šaljete u posebne misije, koje mogu trajati sat-dva ili dan-dva. Zatim ih povlačite s terena, na kojem eventualno mogu ostati manje patrole. Takve su operacije rutinske, a cilj im je pronaći i označiti ciljeve. S njima će vjerojatno biti i lokalni suradnici, koji govore lokalni jezik. Imat će i dovoljno novca da bi mogli potkupiti plemenske čelnike. A sve se to upravo događa na terenu".
Operacije bi se ipak trebale odvijati brže – smatra Michael O'Hanlon, vojni analitičar iz instituta Brookings. Usporavanje ili obustavljanje rata, koje predlaže profesor Mearsheimer, samo bi produžilo agoniju Afganistanaca i omogućilo teroristima da nastave sa svojim djelatnostima. "Zbog toga, želimo što prije vidjeti neki napredak na terenu i nadamo se da će oporbene snage osvojiti neke od ključnih gradova i važnih prometnica u sljedećih nekoliko tjedana. Ne zagovaram strpljenje. Upravo suprotno! Ni malo se ne slažem s profesorom Mearsheimerom".
Oba analitičara smatraju da bi razmještanje znatnih kopnenih snaga u Afganistanu bilo pogrešno. No ograničena vojna akcija od ključne je važnosti. Gospodin O'Hanlon ističe da su potkupljivanje i druge tajne aktivnosti potrebne kako bi se paštunske zapovjednike navelo da prebjegnu na drugu stranu. "Isto je tako važno da stanovnici južnih dijelova zemlje shvate da se talibani neće održati. Morat ćemo ih u to uvjeriti. Jednom kada shvate da s talibanima nemaju budućnost, bit će im u interesu da što prije prebjegnu".
Zato je – kaže gospodin Taylor – tako važna buduća ofenziva Sjevernog saveza. Prema njegovim riječima, bilo da se radi o arapskim muslimanima ili ne-arapskim muslimanima, u tom dijelu svijeta ljudi vole pobjednike, pa je stoga važno da oporbena ofenziva uspije. A ukoliko se to ne dogodi? Doći do upravo do onoga čega se profesor Mersheimer i ostali pribojavaju – rata kojem se ne nazire kraj.