Kad počne zima milijuni Afganistanaca suočit će se s hladnoćom i gladi, ali mnogi od njih nemaju puno izgleda da izbjegnu taj problem. Roberta Cohen, direktorica projekta za raseljene osobe pri institutu Brookings, kaže da u trenutno neizvjesnoj situaciji nitko ne može pouzdano reći koliko Afganistanaca nema krov nad glavom. Ona međutim dodaje da je široko rasprostranjeno uvjerenje da je taj broj veći od jednog milijuna koliko ih je bilo raseljeno unutar zemlje prije terorističkih napada 11. rujna. "Nema točnih podataka koliko je ljudi trenutno raseljeno unutar Afganistanna. Nitko stvarno ne zna. Čula sam procjene koje se kreću od jednog milijuna – prije 11. rujna - pa do nekoliko milijuna. Sada su ljudi napustili svoje domove zbog bombardiranja, oni bježe od rata, od gladi. Zbog toga nitko ne zna o kolikom broju ljudi se radi".
Govoreći pred jednim kongresnim odborom Andrew Natsios, direktor američke Agencije za međunarodni razvoj rekao je da problemi u Afganistanu sežu mnogo dalje u prošlost od 11. rujna. Nakon tri uzastopne godine suše i gladi, kaže on, većina Afganistanaca potrošila je sve što je imala."U 18 od 29 pokrajina sav urod je propao. Dakle, ako ste inače siromašni i to se dogodilo vama, posljedica je da nemate više mehanizam za oporavak".
Trenutni sukobi u Afganistanu povećavaju problem nedostatka hrane. Zajedno s početkom zračnih udara, Sjedinjene Države su započele s izbacivanjem paketa s hranom. Međutim, te su pošiljke izbačene izvan područja u kojima se bombaridaju talibanski ciljevi. Humanitarni radnici kažu da Afganistanci ne samo da trebaju više hrane nego i pokrivače i skloništa koji bi im pomogli da prežive tešku afganistansku zimu. Andrew Wilder, direktor zaklade Save the Children za područje Afganistana i Pakistana, kazao je u telefonskom razgovoru iz Islamabada da se veće pošiljke hrane moraju dovesti kamionima. "Vjerujem da dok god možemo dovoziti hranu kamionima to će biti najpoželjnija opcija za sveobuvatnu humanitarnu operaciju. Međutim, kad više ne budemo imali tu mogućnost, onda ćemo morati razmotriti izbacivanje i dovoženje hrane zračnim putem. Međutim, ne mislim da smo još došli u takvu situaciju".
Zaklada gospodina Wildera, na primjer, kupuje osnovne prehrambene potrepštine od trgovaca u Turkmenistanu te ih dovozi u Afganistan. Pojavila su se izvješća da talibani kradu i oduzimaju pošiljke hrane Ujedinjenih naroda i privatnih humanitarnih organizacija. Gospodin Natsios govorio je u Kongresu o takvoj praksi koju je opisao kao “izuzetno agresivno” zlostavljanje humanitarnih djelatnika u Afganistanu. Roberta Cohen iz instituta Brookings kaže da je – na iznenađenje mnogih – Iran pokazao najveću suradnju u propuštanju pomoći rasljenim osobama u zapadnom Afganistanu. Međutim, postoje mnoga udaljena i izolirana područja u kojma će, kaže ona, glad i hladnoća odnijeti ljudske živote neovisno o tome što su oni daleko od bojišnice.