Već nekoliko sati nakon uništenja tornjeva blizanaca Svjetskog trgovinskog centra i mnogih okolnih zgrada u donjem dijelu Manhattana, započele su ozbiljne spekulacije i rasprave kako ih, i da li uopće, treba ponovno izgraditi. Danas skoro sedam tjedana nakon ovog terorističkog napada, rasprava se rasplamsava. Za našu redovitu rubriku U žarištu, Adam Philips pripremio je prilog o nekoliko ponuđenih prijedloga.
Sama količina korištene mašinerije i ljudskih mišića na lokaciji Ground Zero i uništene infrastrukture na obližnjim ulicama, naglašava praktične i ljudske izazove koji se nalaze pred gradom koji se pokušava ponovno izgraditi, povezati i nastaviti normalan život.
No s ruševinama je povezana i ogromna ljudska tragedija. Anthony Flint je novinar koji piše o problemima urbanog razvoja za list Boston Globe. Prisjeća se prvog posjeta Svjetskom trgovinskom centru, ubrzo nakon napada. "Sjećam se da sam hodao Broadwayem u pravcu juga i već pri prvom letimičnom pogledu po ulici Fulton mogao sam vidjeti "krhotine" blizanaca i ruševine i veliku crnu masu koja se poput mreže nadvila nad susjedne zgrade. To me uistinu oborilo s nogu. I primijetio sam dva znaka. Jedan je bio 'Ponovno ćemo ga izgraditi', no onaj drugi još veći bio je 'Nikad nećemo zaboraviti'... I postoji mišljenje da se tamo ne bi trebalo mnogo toga izgraditi, osim zapravo jednog veličanstvenog spomenika...To je bilo mjesto, i uvijek će biti, gdje se dogodio neizreciv masakar. No postoje i drugačija mišljenja, drugi ljudi koji kažu 'Ovo je odlična prilika da se nešto sagradi'."
Mišljenja su podijeljena oko toga što treba učiniti. Jedan popularni prijedlog, za koji se zalaže i bivši newyorški gradonačelnik Ed Koch, zagovara izgradnju tornjeva Svjetskog trgovinskog centra koji bi izgledali identično kao i stari tornjevi, dan prije njihova rušenja 10. rujna. Paul Goldberger piše o arhitekturi za New York Magazine. Trenutno radi na knjizi o Svjetskom trgovvinskom centru. Ne slaže se s ovim prijedlozima. "Takvi prijedlozi obično dolaze od ljudi koji smatraju da ćemo time dati svijetu do znanja da nas teroristi nisu pobjedili, da se mi odmah od toga možemo oporaviti i da će stvari biti onakve kakve su bile prije. No činjenica jest da stvari više nikad neće biti kao što su nekoć bile. Neistinito je praviti se da jesu. To bi pretvorilo ovaj grad u svojevrsni Disneyland, u mjesto gdje se poriče stvarnost i nevjerojatna bol zbog onog što se dogodilo."
Na mjestu WTC-a, newyorška burza?
O čemu onda da ljudi razmišljaju?, upitali smo gospodina Goldbergera. "Teroristi su pokušali, između ostalog, uništiti tekući poslovni život u Americi. Sviđa mi se zamisao da se na to mjesto preseli Newyorška burza. Burza je ionako namjeravala preseliti u novu zgradu i sad odjednom imamo taj veliki prostor na otvorenom, tek nekoliko blokova udaljen od sadašnje zgrade burze. Bio bi to idealan simbol onog što se moglo dogoditi i onog što se treba dogoditi. Također smatram da što god se na tom mjestu izgradilo treba biti visoko, jer je obris grada na horizontu ono što je oštećeno, dakle, bilo bi pogrešno ne težiti nečem visokom, jer se na tom mjestu uvijek nalazilo nešto visoko. Kako ljudi baš nisu spremni ići u urede devedeset, sto ili sto i deset katova iznad zemlje na tom mjestu, zašto da se tu ne izgradi neki spomen toranj? Baš kao CN toranj u Torontu, u kojem se nalazi vidikovac i brojne radio-postaje, ili pak Eiffelov toranj u Parizu. Postoji puno tornjeva koji nisu poslovne zgrade....Također se nadam da bi se dio tog područja mogao iskoristiti za stanovanje ili trgovački centar, možda neku kulturnu ustanovu. Dakle, mislim da bi kombinacija različitih stvari bila najbolji odgovor."
Simboli tradicionanog trga
A koncept 'kombinacije različitih stvari' nalazi se duboko utemeljen u povijesti američke tradicije. Od kolonijalnog doba do kraja devetnaestog stoljeća, većina američkih mjesta imala je središnje trgove. Kako nas podsjeća jedan newyorški graditelj, Jonathan Rose, oko tih trgova bile su uvijek raspoređene četiri zgrade, od kojih je svaka imala i praktičnu i simboličku težinu. "Bila je tu gradska vijećnica koja je predstavljala demokraciju, demokratske procese i izabranu vlast. Potom tu je bila zgrada suda koja je predstavljala stvari vezane uz pravdu, primjerice, pravo na pravedno suđenje i porotu od sugrađana, te da je čovjek nevin sve dok se ne utvrdi da je kriv. Potom, tu je bila i knjižnica ili škola ili u nekim gradovima Nove Engleske sveučilišta, što je predstavljalo obrazovanje, slobodu da se stvari preispituju i slobodu ne samo da se misli, već da se i nauči. I naposljetku tu je bila crkva koja je predstavljala to da su duh i duhovnost dio zajedničke cjeline."
I naravno bilo je tu trgovima i zanata - što su bile vitalne komponente u životu i na selu i u gradu, posebice New Yorku. No kako nas podsjeća gospodin Rose, ovom gradu je nedostajao upravo takav 'gradski trg'. "Sad imamo na raspolaganju vrlo veliki i otvoreni prostor Svjetskog trgovinskog centra. I po prvi put u dugogodišnjoj povijesti New Yorka imamo priliku da izgradimo gradski trg i imamo priliku dati mu da predstavlja načela za koja se aktivno borimo u ovom ratu protiv terorista. Dakle, očigledno da u tome mora postojati element nečeg spomeničkog, no isto tako tu treba biti i života, aktivnosti i slavljenja osjećaja budućnosti. I to treba oživiti s kafićima i restoranima iz kojih bi ljudi išli na različite kulturne programe, možda bi trebali napraviti neki muzej sjećanja što bi bilo povezano s događajima od 11. rujna, ali što bi nas isto tako podsjećalo na načela za koja se borimo."
Neboder - simbol želje za transcedentnim
Paul Golderberg kaže kako neboder sam po sebi, kao koncept, pomaže da se zadovolji američka želja za transcedentnim. "Neboder je uistinu prirođeni američki oblik zgrade. Mnogo je američke arhitekture došlo s drugih mjesta. Donijeli smo georgijansku arhitekturu iz Engleske i gotičku iz Europe. No nebodere smo uistinu mi stvorili ovdje. To je na neki način ironično, imali smo toliko mnogo zemlje na raspolaganju, a ipak smo gradili u visinu."
Jedan drugi ključni element nastojanja oko ponovne izgradnje usredotočen je na infrastrukturu centra grada. Veći dio podzemnih telefonskih i kompjuterskih kablova, koji je povezivao donji dio Manhattana sa svijetom, uništen je nakon 11. rujna. A i linije podzemne željeznice koje povezuju taj dio grada s ostatkom teško su oštećene.
"Volimo biti tu"
Marilyn Taylor radi kao arhitektica za tvrtku Skidmore, Owings and Merril. Prije tri godine pomagala je u preseljenju te tvrtke na Wall Street, ni dvije minute hoda od lokacije Ground Zero. Njezina je strast ovih dana usmjerena na to da pomogne ponovno uspostaviti živopisne fizičke i ljudske veze koje su činile donji dio Manhattana nekad toliko uzbudljivim i poželjnim. "Volimo biti tu. Zato jer je riječ o povijesnom dijelu grada i, na mnogo načina, najživahnijem i najpromijenjivijem njegovom dijelu. S dolaskom njegovih novih stanovnika - umjetnost, umjetnici, kulturni djelatnici - život na ulicama je ponovno oživio, kao i važni centar financijskih službi, tako i sve one druge stvari, i to zajedno s turistima koji su oduvijek voljeli dolaziti u ovaj dio Manhattana."
Zasad se tek može nagađati što će se dogoditi s prostorom koji je nekoć zauzimao Svjetski trgovinski centar. Mnogi se slažu da bi nekoliko manjih zgrada moglo lako zamijeniti gotovo devet milijuna četvrnih metara poslovnog prostora izgubljenog 11. rujna. Što god da se izgradi, jedno je sigurno: u vrlo pričljivom New Yorku, svatko o tome ima svoje mišljenje, a svi Amerikanci imaju svoj ulog i mjesto u donošenju konačne odluke.