Nikad nije bio narocito plodan umjetnik. Album “Ten New Songs” tek je cetvrta njegova zbirka svjezeg, novog materijala od 1979. godine. Prva nakon 1992. Jedan od razloga zbog kojega smo na ovu cekali devet godina – Cohen je punih pet proveo u jednom zen-budistickom manastiru na vrh Mount Baldy, otprilike sat voznje od Los Angelesa. Zivio spartanskim nacinom zivota - ustajao u tri ujutro, pospremao krevete, satima meditirao, kuhao za dugogodisnjeg prijatelja i zen-ucitelja, 94-godisnjeg Roshija, kojemu je novi album i posvecen, prao sudje, cistio snijeg…
I 1999, s oko 250 novih pjesama i pregrst stihova, s planine sisao, iz depresije i umjetnicke inercije izasao, iz samostanske osame u drustvo i civilizaciju se ponovno vratio i sa svojom prijateljicom, povremenom ko-skladateljicom i bivsom backup pjevacicom – Sharon Robinson, zapoceo rad na deset novih pjesama, “sablasnom zvucnom krajoliku”, pise RollingStone, “nastanjenom uobicajenom kavalkadom divnih gubitnika.”
Autor pjesama “Suzanne”, “So Long Marianne”, “Sisters of Mercy”,“Bird on a Wire”, “Famous Blue Raincoat”, “I’m Your Man”, “Chelsea Hotel”, “Hallelujah”, “Democracy”…covjek poznat i kao “najtuzniji pjevac na svijetu”, Leonard Cohen danas ima 67 godina, kratko je podsisane, sijede kose i, skinuvsi sa sebe skromnu redovnicku odoru, opet je u besprijekornom odijelu. Ali covjek koji je sisao s planine, promjenjeni je covjek – manje gorak, manje jedak, vise “zen” i vise skrusen. I nikad senzualniji nego sada! Za one koji se pitaju je li sada, vec blizu 70-e, mozda izgubio svoj, kako jedan kriticar rece - “seksualni mojo”, kao odgovor dovoljno je poslusati malo prve s novog albuma – Cohenovi stihovi u “Deset novih pjesama” jednako su snazni kao i prije. Jednako su tuzni i zalobni kao i prije. “Uvijek sam sam/I srce mi je kao led/I tijesno je i hladno je/U mom tajnom zivotu.” Kao i prije, ugodjaj je oporo sjetan. Kao i prije, jednako je sugestivan i Cohenov glas, glas koji je “podlegao cigaretama, alkoholu i zivotu, glas koji bolnije no ikad prije govori o neizrecivoj osamljenosti i tuzi.” Bariton je to koji sve vise govori, sve manje pjeva i lagano se samo naginje u zeljenom smjeru. Mudro je bilo dodati meki, slatki glas Sharon Robinson. Gospodar je i dalje Cohen, gospodar onih mracnih, ostecenih, ranjenih mjesta.
Prije nego sto je, 1967, u svojoj 33. godini, albumom “Songs of Leonard Cohen”, usao u svijet glazbe, Leonard Cohen je vec imao objavljene cetiri zbirke poezije - “Usporedimo mitologije”, “Zacinjena kutija zemlje”, “Cvijece za Hitlera” i “Nebeski paraziti” te dva romana – “Omiljena igra” i “Divni gubitnici”. Otada, snimio je osam studijskih i tri koncertna albuma i, tijekom svoje dugogodisnje karijere, u svijetu prodao vise od 14 milijuna primjeraka.
Zadnji album bio je “Future”, 1992, “dementni geopoliticki manifesto”, kaze Cohen, “o stanju covjecanstva”, inspiriran raspadom Sovjetskog saveza i nemirima u Los Angelesu, koje je Cohen, buduci da u LA-u zivi, pratio “iz prve ruke”.
Devedesete su, za Cohena, uglavnom bile razdoblje diskografskog mirovanja, ali su zato mnogi drugi snimali njegove skladbe. Godine 1991. – REM, John Cale, Nick Cave…….godine 1995. – Sting, Don Henley, Bono, Billy Joel, Aaron Neville, Willie Nelson…. Legendarnog kantautora otkrili su i mnogi drugi, mladji glazbenici, pjevali ga na mnogim drugim jezicima. “Hallelujah” je, u medjuvremenu, postala isto toliko Buckleyjeva koliko i Cohenova!
“Cohenovi albumi su uvijek imali bezvremenost i ozbiljnost svete glazbe,” pise Jim Farber u Daily News. “Njegove pjesme nikad nisu ogranicene zanrom, vremenom ili temom. Stizu, prerijetko, nazalost, kao paketi s neba koji padaju na sumoran teren popa. ….I “Deset novih pjesama” za Cohenove je obozavatelje, prava gozba. Premda naslov ne govori nista, on ima jednu jasnu misiju: da autoru pruzi jos vise mogucnosti i nacina da ljubav obaspe svojom paznjom. Ona je za Cohena vise od osjecaja. Ona je ideja, ona je bitnost, ona je vjera, ona je sama zivotna snaga. …Zajedno s Bobom Dylanom i Joni Mitchell, Leonard Cohen je,” pise Farber, “jedan od rijetkih pjesnika suvremenog pop-razdoblja.”
U vecini od deset novih pjesama, Cohen se i dalje nosi sa svojim osamljenim demonima; mir nalazi, cini se, u prihvacanju cinjenice da covjek nad vlasitom sudbom nema kontrolu – I tried to love you my way, But I couldn’t make it hold. So I closed the Book of Longing and I do what I am told, kaze u onoj pod naslovom . No, uz svu svoju ozbiljnost i tezinu, Cohen, ponekad, zna biti i – smijesan. Kao u toj istoj: “Borio sam se protiv boce, ali sam to morao ciniti – pijan.
Album “Deset novih pjesama”, kojim je Cohen prekinuo devetogodisnju sutnju, ne propovjeda nikakvu novu vjeru, ali sadrzi rijedak drustveni komentar u sturo lijepoj , pozivom na nacionalni i osobni preporod. “Ne znam, zapravo tko me poslao da podignem svoj glas i kazem – neka svjetla u zemlji izobilja istinu osvijetle jednoga dana. U ime onoga sto od vjere nam ostade, dizem svoj glas, u molitvi – neka svijetla u zemlji izobilja istinu osvijetle jednoga dana…“