Od 18. rujna 1851, kad je, pod jednim drugim imenom, poceo izlaziti, New York Times je prezivio dolazak brojnih konkurenata, prerastao u srediste konglomerata komunikacija vrijednog 3,5 milijarde dolara i dokazao da kvalitetno novinarstvo moze biti dobar i profitabilan business. Danas, kad je vecina americkih medija, zbog njihovog senzacionalizma, pod udarom kritika, New York Times i dalje uziva reputaciju jednog od najboljih listova u zemlji i svijetu, zahvaljujuci standardima koje je davno postavio jedan od njegovih vlasnika, standardima “objektivnog, neovisnog i odgovornog novinarstva…”
Kad su ga, 1851, Henry Jarvis Raymond i George Jones osnovali, list je nosio ime The New-York Daily Times. Njegovi prvi primjerci, na cetiri stranice, bile su pisani i izdavani, uz svijetlost svijeca, u jednom potkrovlju na Manhattanu i prodavani po cijeni od jednog centa. Namijenjen ozbiljnim citateljima koji su zeljeli objektivno izvjestavanje o dogadjajima dana, list je odmah polucio veliki uspjeh. Svoju je reputaciju potvrdio 1871. kad je, unatoc prijetnjama i nudjenju mita, objavio niz clanaka istrazivackog novinarstva, expose o korupciji “Bossa” Williama Marcyja Tweeda i drugih njujorskih politicara. Dnevnik je uspjesno nastavio jos desetljece nakon toga, ali potkraj stoljeca, poceo je posustajati u prodaji i nasao se pred bankrotom.
Za kormilo “bolezljivog” Timesa tada stupa 38-godisnji covjek po imenu Adolph Simon Ochs. Godina je bila 1896. Ochs je svoje novinarsko segrtovanje zapoceo jos u dobi od 11 godina, raznoseci, u Knoxvilleu, lokalni list Chronicle. Kao tinejdzer, poceo je i pisati za novine, a kad je, sa 20 godina, posudivsi $250, kupio i pola udjela u listu Chattanooga Times, mogao je, s ponosom, reci da se vec bio okusao u svakom aspektu novinskog posla – poslovnom, mehanickom i urednickom.
Nacela koja ce ga proslaviti kao najutjecajnijeg novinskog urednika u americkoj povijesti, Adolph Ochs je odredio jos u Chattanooga Timesu. U vrijeme “zute stampe” Williama Randolpha Hearsta i Josepha Pulitzera, Ochs je svoj novi list opisao rijecima “cist, uznosit i dostojan povjerenja.” Njegove su novinarske vrijednosti bile jasne: nepristrano, nestranacko, gotovo klinicki cisto izvjestavanje. Ochsovog gesla “All the News That’s Fit to Print”, Sve vijesti dostojne tiskanja, dnevnik se i danas pridrzava.
Kad je Ochs preuzeo NYT, prosirio je njegovo izvjestavanje na financijske vijesti, poslovne trendove, transakcije nekretninama, sluzbene, iako turobne, aktivnosti vlade…sve ono, dakle, sto su drugi listovi tog vremena potpuno zanemarivali. Ochs je htio list koji ce biti “vjerodostojan novinski zapis”; pod njegovim vodstvom, NYT je i postao prvi u Americi “newspaper of record”. I dokazao da izdavac moze pomiriti masovnu nakladu, profitabilnost i novinarsku odgovornost.
Urednicku neovisnost Ochs je, ipak, uvijek stavljao iznad profita. Sumnjive oglase ili ugovore s vladama, koji bi mogli kompromitirati njegovu politicku neovisnost, Ochs nikada nije prihvacao. Adolph Ochs je umro 1935. U svojoj je oporuci ponovno naglasio nacela toliko puta javno iznosena ranije, nacela kojih se izdavaci, urednici i novinari dnevnika i dalje pridrzavaju:”…voditi neovisan list, predan dobru javnosti, list koji nece sluziti koristi ili ambiciji pojedinca, udovoljavati stranackim zahtjevima ili podilaziti osobnim predrasudama i naklonostima…list cije ce uvodnicke stranice nastaviti odrazavati najobrazovaniju misao u zemlji, iskrenu i otvorenu, casnu i uljudnu prema onome koji ima drugaciju…..list cije ce vijesti i dalje biti ‘dostojne tiskanja’ i nece priznavati ni prijatelja ni neprijatelja nego ce, nepristrane, odrazavati svaku nijansu misljenja…”
Po Ochsovoj smrti, kormilo NYT-a preuzeo je njegov zet – Arthur Hays Sulzberger i dnevnik doveo do jednoga od najutjecajnijih u svijetu. Razdoblje teske ekonomske krize, drugi svjetski rat, korejski rat…bili su neki od znacajnijih dogadjaja o kojima je list izvjestavao za njegovog vodstva. Godine 1961, Sulzbergera je naslijedio njegov zet – Orvil Dryfoos. Pokret za gradjanska prava bio je tema koja je dominirala njegovim vremenom. A objavljivanje takozvanih “Pentagon Papers”, niza dokumenata koji su otkrili zle slutnje Pentagona glede rata u Vijetnamu i nevjerojatne izglede u pobjedu, te gospodarske, ekoloske, medicinske, znanstvene i zakonske teme razdobljem njegovog nasljednika, Sulzbergerovog sina, i Ochsovog unuka, Arthura Ochsa Sulzbergera. I, konacno, 1992, ocevim je stopama nastavio Arthur Sulzberger, Jr. On je i danas izdavac NYT-a, no nakon cijelog stoljeca obiteljskog vlasnistva, New York Times Company danas je zastupljena na njujorskoj burzi, simbolom NYT. A dnevnik kompanije, njen su ponos i dika. Prvu Pulitzerovu nagradu za novinarstvo, New York Times je dobio jos 1918. Otada jos 72, daleko vise od bilo koje druge novinske organizacije!
Devedeset i sest godina nakon Ochsove smrti, njegovo nacelo: ”… vijesti prenositi bez straha i bez naklonosti, bez obzira na stranku, vjersku sljedbu ili interese..”, jos uvijek je glavno nacelo New York Timesa.