Triler “Outbreak – Epidemija” iz 1995. prikazao je kako bi izgledala Amerika zahvaćena biološkom epidemijom. Šest godina kasnije, stvarni strah od epidemije jači je od onoga na filmskoj vrpci, s obzirom da su Amerikanci duboko zabrinuti zbog mogućnosti napada biološkim oružjem. Strahovanja potpiruju i slučajevi zaraze antraksom na Floridi i u New Yorku. Savezni istražni ured FBI isključio je moguću vezu između slučajeva bedrenice na Floridi i 19 terorista koji su izveli napade od 11. rujna. Dužnosnici u Washingtonu i na Floridi brinuli su zbog činjenice da je skupina napadača stanovala u blizini zgrade u Boca Ratonu, u kojoj je otkrivena bakterija antraksa. Istovremeno, stručnjaci upozoravaju da pronađene spore antraksa vjerojatno nisu došle iz prirodnog izvora. Tako misli i dr. Sue Bailey, bivša pomoćnica ministra obrane za zdravstvo.
"Znamo da spore antraksa nisu došle iz uobičajenih izvora oko životinja ili u poljoprivrednim područjima. Pronađene su u zgradi, pa se stoga čini da su ispuštene namjerno.", kaže Sue Bailey.
Zaraza bakterijom antraksa veoma rijetka kod ljudi
Antraks se s vremena na vrijeme pojavljuje kod životinja, ali je vrlo rijedak kod ljudi, barem u Sjedinjenim Državama. Ljudi koji rukuju kožama ili lešinama zaraženih životinja povremeno dobivaju bedrenicu putem kože, u obliku kožnog antraksa. Dr. Martin Hugh-Jones, stručnjak za antraks s državnog sveučilišta Louisiane objašnjava:
"Zaraza se obično prenosi kada netko dere kožu s mrtve životinje, pa zaražena krv dospije, recimo, u porezanu kožu na ruci. Za takvu infekciju nije potrebna veća količina bakterija. Dolazi do lokalne upale kože. Za takvu su leziju kože karakteristični upala i mjehurići, ali – što je vrlo važno - nema bola. Bedrenicu mogu dobiti i oni koji jedu meso zaražene životinje. To je posebno često u središnjoj Aziji, središnjoj Rusiji, te u Africi. Plućni antraks dobivaju radnici u pogonima u kojima se prerađuje vuna, i to putem prašine koja se iz nje diže. Taj je oblik antraksa danas vrlo rijedak."
Antraks ima simptome slične gripi
Ova je bolest ranije uglavnom nosila sa sobom visoku stopu smrtnosti, jer ima simptome slične gripi, pa pacijenti ne traže odgovarajuću terapiju, prije nego što bude prekasno. Razlika se – kaže zdravstveni stručnjak Emily Senay – može utvrditi rentgenskim snimkom pluća. Da bi se antraks koristio kao biološko oružje, njegove bakterije moraju se pretvoriti u spore, koje se zatim oslobađaju, a žrtve ih udišu. Pokušaji radikalnih organizacija da upotrijebe bedrenicu kao oružje tijekom devedesetih nisu uspjeli, pa zašto je onda upravo ta bolest omiljeno biološko oružje? Dr. Hugh-Jones objašnjava:
"Mislim da je prvotni razlog za korištenje antraksa kao biološkog oružja bila činjenica da su njegove spore vrlo robustne i mogu preživjeti mnogo godina, što znači da se, kao oružje, mogu skladištiti. Uzročnike bolesti poput kuge vrlo je teško skladištiti i traju tek nekoliko tjedana."
Ideja o korištenje antraksa kao oružja potječe iz drugog svjetskog rata
Tijekom drugog svjetskog rata, kada su Britanci testirali eksplozivne naprave ispunjene antraksom na otoku Gruinard uz obalu Škotske, spore su bile žive i četiri desetljeća kasnije, kada su britanske snage dekontaminirale otok formaldehidom pomiješanim s vodom. Eric Croddy, viši znanstveni suradnik Centra za neširenje oružja pri Institutu za međunarodne studije Monterey govori o povijesti korištenja antraksa kao biološkog oružja.
"Korištenje antraksa kao oružja vjerojatno je zaživjelo kao ideja u drugom svjetskom ratu. Tada su Sjedinjene Države i Britanija proizvele velike količine bakterije ove bolesti. Radilo se i na razvijanju oružja, koje bi ga širilo, ali ništa nije bilo spremno do kraja rata. Zatim su, naravno, i Sovjeti razvili vlastiti program, vjeruje se, oko 1956. Sjedinjene Države su odbacile biološki rat 1969 i kasnije su ratificirale sporazum o tome. I Sovjeti su učinili isto, ali nisu se mnogo obazirali na preuzete obveze. U ovom kontekstu, važan je i Irak, koji je dokazao da već radi s antraksom."
Jedini poznati teroristički napad biološkim oružjem u Sjedinjenim Državama izveden je u Dallesu u Oregonu 1984, kada su pripadnici kulta Rajneesh otrovali 751 osobu salmonelom. Slični napadi biološkim i kemijskim oružjem odnijeli su do sada tek manji broj života. Dr. Sue Bailey ističe da treba imati na umu da je mnogim biološkim agensima teško rukovati i da ih je teško nabaviti. Uz to – kako kaže – nije se lako zaraziti antraksom, jer je, da bi se primjerice dobio najsmrtonosniji plućni antraks, potrebno udahnuti tisuće spora. Javnost ipak najviše zanima – je li zemlja spremna za potencijalni napad antraksom. Sam Nunn, bivši senator iz Georgije i predsjedatelj senatskog Odbora za oružane snage, kaže:
"Poduzimamo određene mjere. Mislim da javnost ne bi trebala misliti da smo nespremni kao što smo bili prije šest mjeseci ili dvije godine. Trebaju nam djelatnici u javnom zdravstvu koji su spremni objasniti lokalnim liječnicima, dužnosnicima službi za izvanredne situacije i veterinarima što trebaju činiti i kako odgovoriti na pitanja zabrinutih građana."
Obiteljski liječnici i liječnici interne medicine ključni su za otkrivanje slučajeva bedrenice. Nacionalni centar za kontrolu zaraznih bolesti je nakon napada od 11. rujna objavio tri upozorenja, u kojima traži od liječnika da pripaze na neuobičajene oblike širenja bolesti. Američki Senat i Kongres saslušali su niz svjedočenja o efikasnim odgovorima na bioterorističku prijetnju, uključujući i prijedlog da se hitno izdvoji milijardu i 800 milijuna dolara, uključujući i 625 milijuna dolara za poboljšanje rada zdravstvenih agencija na lokalnoj razini i na razini pojedinih saveznih država, koje će vjerojatno prve morati odgovoriti na eventualni napad biološkim oružjem.