Njegov stav prema religiji i rasnim slobodama, njegova smjernost i njegova velikodusnost, njegova hvalisavost, njegova duboka i ustrajna fizicka i psihicka srcanost…sve su te medju tipicnim i duboko usadjenim americkim odlikama. “Upitate li ih sto definira Amerikanca,” pisao je u svom eseju o tom covjeku dr. John Walter iz Odjela za americke etnicke studije pri sveucilistu Washington u Seattleu, “vecina ce Amerikanaca pribjeci americkom Ustavu; drugi ce reci – radin smo i dobrohotan narod; treci priznati – nismo bez mana, ali prije ili kasnije pokusavamo ih ispraviti.
Oni analiticniji, govorit ce o specificnim karakteristikama – bahati individualizam, izraziti natjecateljski karakter, neodoljiva zelja da se pobijedi i, da, sklonost ka hvastanju.” Karakteristike koje se svakako mogu pripisati nasem danasnjem covjeku “Made in USA”…
Dvadeset i petog veljace 1964, jedan je mladi boksac zapanjio svijet kad je, u osam rundi, porazio Sonnyja Listona i postao profesionalni prvak svijeta u teskoj skupini. “Kao leptir leprsati, kao pcela bosti,” bila je njegova taktika prema ubojitom i neunistivom Listonu. “Slobodan sam da budem ono sto zelim,” rijeci su kojima je odmah okrunio svoju pobjedu nad Listonom. Dva dana nakon susreta s Listonom, mladi je boksac ponovno zapanjio svijet. Nestalo je “robovsko ime”, ime Cassius Clay…rodio se “od Allaha voljen”, Muhammad Ali.
Rijecima “slobodan sam da budem ono sto zelim,” dodao je i ove:”Ne moram biti ono sto vi zelite da budem!”Svakome tko ga je htio slusati, mladic iz Louisvillea, u Kentuckyju, dugo je vec bio govorio “bit cu najveci, najbrzi, najpametniji, najzgodniji”. Oni koji su ga znali, poznavali su i njegov smisao za humor i njemu pripisivali te rijeci. Ipak, Alijeve hvalisave izjave kasnije ce se obistiniti. Postat ce ne samo trostruki svjetski prvak u teskoj kategoriji nego i njeno najcesce snimano, najprepoznatljivije lice.
“Beeee-oooo-ti-ful face”, volio je govoriti Ali. Brz, izuzetno snazan, na nogama lak kao “list na proljetnom povjetarcu”, Ali je svoj “Ali shuffle” poceo plesati jos onog dana kad mu je, kao 12-godisnjaku, u Louisvilleu, ukraden bicikl. Kad je policajcu Joeu Martinu, usput i boksackom treneru, rekao da ce prebiti onoga koji je to ucinio, Martin je ljutitom djecaku savjetovao da prvo nauci kako sebe obraniti. Mali ga je Cassius Marcellus Clay poslusao.
Njegove kasnije pobjede u ringu, nisu se temeljile samo na cistoj snazi. Na samodisciplini i spartanskom nacinu zivota takodjer. Iz njega, iskljuceni su bili alkohol, psovke i zene, ukljuceni - puno vode sa cesnjakom, evandjelje i rani odlasci na spavanje. “Bit cu cist i blistav prvak,” zavjetovao se Ali. Americka mladez, crnacka i bjelacka, narocito crnacka, divila se borcu.
Majstor stila i finese, olimpijsko je zlato zaradio, u poluteskoj skupini, kad mu je bilo 18 godina. Na Igrama u Rimu, 1960. Njegov talent i njegov bravado, njegovo razmetanje hrabroscu, u zivotu ce mu donijeti 60 milijuna dolara. Sesto tisuca dolara odnio je kuci samo nakon pobjede nad Listonom. Lijepa svota za tadasnjeg 22-godisnjaka!
Samo je 18 minuta bilo potrebno da Ali, 25. veljace 1964, “sokira svijet”. Samo je 20 minuta bilo potrebno da Ali, 20. lipnja 1967, bude proglasen krivim za izbjegavanje mobilizacije i da izgubi sve. Nitko iz svijeta zabave – a niti jedan atleticar nije bio zabavniji od Alija, nikad na kocku nije stavio toliko – u smislu dolara i slobode, koliko je “Najveci” medju njima. Braneci svoja vjerovanja. Champ je svoj stav jasno iznio:”Man, I ain’t got no quarrel with them Vietcong.”
Covjece, ja s Vietcongom nisam ni u kakvoj zavadi. Kao onaj koji se ratnoj vojnoj sluzbi protivi zbog savjesti, Ali je naveo svoju ulogu u Nation of Islam. Clayova promjena imena i njegovo clanstvo u Nation of Islam, u ono vrijeme kontroverzni, pokazali su se kasnije kao tradicionalna americka odluka. Premda ce kazne uslijediti, Ali ih je bio spreman podnijeti. Prvak svijeta u teskoj skupini izgubio je i svoj naslov i svoju dozvolu i dobio maksimalnu kaznu od pet godina zatvora i $10.000 globe. Bio lisen svojih najboljih godina i milijuna dolara zarade.
Ali se cvrsto drzao svog stava. I prezivio. G. 1971, Vrhovni je sud donio odluku da je vlada djelovala pogresno. Ali nije svoj naslov prvaka trazio natrag putem pravnog postupka. “Nema potrebe tuziti vladu za ono sto je ona tada smatrala ispravnim,” rekao je Ali. G. 1974. svoj je naslov ponovno zaradio u ringu, preuzeo ga od Georgea Foremana, u susretu poznatom kao “Rumble in the Jungle”, odigranom u Zaireu. Ali je prevladao na nacine koji nadilaze podrucje sporta. Njegov biograf, Thomas Hauser, smatra da je Ali “odrazavao i oblikovao drustvena i politicka kretanja razdoblja kojim je carevao; da je dokazao da su nacela vrijedna i vazna, da je jednakost medju ljudima vazna i pravedna, da je rat u Vijetnamu bio nepravedan…”
Alijev odvazni idealizam, njegov humanitarni rad, snaga njegove licnosti, donijeli su mu status heroja u cijelom svijetu. Parkinsonova bolest ugrozila je njegovo zdravlje, ali njegova se spiritualnost produbila, njegova privrzenost Islamu i njegova odanost bolesnoj djeci sirom svijeta nastavila. Njegova misija, koja je davno vec nadisla cilj pobjede pod bilo koju cijenu, prenosenje je lekcije o ljubavi svijetu koji ga jos uvijek obozava. Ta lekcija, davno je sam rekao, lekcija je bez boje!
Za nedavnog posjeta New Yorku, na poziv gradonacelnika Giulianija, 60-godisnji Muhammad Ali je rekao:” Musliman sam. I Amerikanac. Americki Musliman….Duboko ozaloscen ogromnim gubitkom zivota. Islam je religija mira. Boli me kad vidim sto su radikalni pojedinci ucinili u ime Islama. Muslimani ne vjeruju u nasilje. Bog ne stoji iza tih ubojica. Svi krivi za ovaj zlocin, morat ce platiti. Molim se da Bog blagoslovi one koji su poginuli i obitelji onih koji su ubijeni. I da blagoslovi nasu veliku zemlju,” rekao je, izmedju ostaloga, njen “Najveci”, Muhammad Ali.