Teroristički napadi na New York i Washington i dalje su glavna tema američkih medija. O tome izvještavaju tisuće novinara, a njihove redakcije troše milijune dolara, kako bi se “pokrio” svaki aspekt ovog tragičnog događaja. No, kao i u drugim kriznim situacijama, ubrzo nakon napada nametnulo se pitanje kako novinari obavljaju svoj zadatak?
Reporteri su do sada postavili na stotine pitanja, novinski komentatori ispisali su na tisuće stranica. No, u brzini da se objave sve informacije, ostaje pitanje - jesu li novinari ostali objektivni, jesu li njihova izvješća bila uravnotežena, u skladu s normama američkog novinarstva?
Na pitanje odgovora Bob Steele, znanstvenik pri Institutu Poynter, koji prati američke medije. "Što se novinarske etike tiče, tu je pitanje novinarske neovisnosti. Radi se o obavezi informiranja javnosti u uvjetima kada vlada ponekad postupa u priličnoj tajnosti – pogotovo kada su u pitanju vojne i sigurnosne informacije. Međutim, novinari i dalje imaju obavezu da traže informacije koje su značajne za javnost – kako bi građani znali što se događa, ali i da bi mogli ocjeniti rad svojih izabranih predstavnika."
Fotografije žrtava - senzacionalizam ili dokument o tragediji?
Nakon napada na Svjetski trgovinski centar, čulo se pitanje je li dnevnik New York Times pravilno postupio objavivši fotografiju jedne od žrtava, koja se odlučila na skok s nebodera, samo da ne izgori ili se ne uguši u ruševinama.
Je li se takva fotografija trebala objaviti, ili se pak radi o u ovom slučaju neukusnom senzacionalizmu, pitali smo Boba Steela. "Ja koristim u ovakvom slučaju dva kriterija: poruka fotografije i osjećaj mjere. Koja je poruka ovakve slike? Te postoji li mjera? Mislim da je objavljivanje ovih konkretnih fotografija bilo prikladno, jer su one ukazale na užas i razmjere ove tragedije. No, urednik koji odlučuje treba li objaviti fotografije ima nekoliko opcija: možda je može objaviti u crno-bijeloj tehnici, umjesto u koloru. Fotografijja se može objaviti na naslovnici ili u unutrašnjosti lista. Ako se radi o televiziji, snimka se može emitirati vrlo kratko, ili pak nešto duže. Na te se načine može postići da kriterij poruke i osjećaj mjere budu zadovoljeni, te da se ne prijeđe u senzacionalizam."
Nedostaje novinarska zrelost i informiranost
Laird Anderson, novinar dnevnika Wall Street Journal, te profesor novinarstva na Sveučilištu American, ovdje u Washingtonu, pribojava se da mnogim novinarima nedostaje zrelost za podrobno istraživanje i izvještavanje ovakvog tragičnog događaja. Primjerice, malo koji novinar ima vojno iskustvo. Većina ih, što se profesionalnog iskustva tiče, ima vrlo ograničene horizonte koji ne sežu dalje od njihova rodnog grada.
Koliko njih išta zna o islamu?, pita se Laird Anderson. "Mlađi novinari često nemaju osjećaj za povijesni aspekt srednjeistočnog problema. Američki novinari općenito ne znaju mnogo o zemljama poput Afganistana. Sjećam se 1958. godine, kada sam bio časnik u rezervnim snagama, dobili smo zadatak da evaluiramo vojske različitih država. Mene je zapalo da napišem izvještaj o Afganistanu. I tako sam nešto naučio o toj zemlji, vrlo važnom prometnom raskršću u tom dijelu svijeta, gdje se zbog toga mnogo ratovalo. Mislim da je najveći nedostatak američkog novinarstva baš to pomanjkanje znanja iz povijesti. To će se morati poboljšati, ako želimo imati dobro novinarstvo."
Rat drugačiji od Zaljevskog
Fred Brown, novinar dnevnika Denver Post, kaže da nadolazeći rat protiv terorizma neće biti prenošen preko televizije, poput Zaljevskog rata, prije deset godina. Ministarstvo obrane će biti vrlo škrto kada su u pitanju relevantne informacije, a novinari će morati dobro promisliti koje činjenice uopće treba objavljivati, kako se ne bi naudilo američkim vojnicima na terenu.
A što ako se nekom američkom novinaru ponudi mogućnost intervjuiranja Osame bin Ladena? Treba li ju prihvatiti, upitali smo Freda Browna. On odgovara: u svakom slučaju, tu priliku se ne bi smjelo propustiti. "Bilo koji pokušaj da se rasvjetli njegova ličnost, da se vidi što ga motivira, treba iskoristiti. On je identificiran kao najodgovorniji za napade, i zato bi jedan izravni razgovor s bin Ladenom bio izvrsna prilika da javnost sazna o kakvoj se osobi zapravo radi."
Patriotizam ne smije zasjeniti profesionalne standarde
Bob Steele kaže da će objektivno izvještavanje o fenomenu terorizma često podsjećati na “sastavljanje ogromne slagalice.” On upozorava novinare da u svom izvještavanju ne podlegnu nacionalističkim klišeima. "Na događaje od 11. rujna mi, naravno, gledamo očima Ameikanaca. To nije pogreška, za to imamo dobre razloge – konačno radi se o zemlji koja je naša i koju volimo. Međutim, ne smijemo dopustiti da patriotizam u drugi plan stavi naše profesionalne kriterije. Uzroke onoga što se dogodilo treba razmotriti na analitički način, treba biti konstruktivno kritičan – kako bi se političare držalo odgovornima za ono što slijedi, u skladu s demokratskim načelima naše zemlje."
Novinarski stručnjaci se slažu da će globalna kampanja protiv terorizma, koju je Washington najavio prije dva tjedna, biti duga i skupa – te zbog toga i vrlo složena kada je u pitanje medijsko izvještavanje i komentiranje događaja. U svakom slučaju bit će to jedan od najtežih ispita američkog novinarstva.