Četrnaestog listopada 1960, nakon cijelog dana posvećenog svojoj predsjedničkoj kampanji, John F. Kennedy se, u 2 ujutro, obratio i masi od 10.000 studenata sveučilišta Michigan, u Ann Arboru, i pred njih postavio novi izazov: “U cijeloj Americi nema tog novca koji bi nerazvijeni svijet izbavio iz bijede i siromaštva. Ali ima u ovoj zemlji dovoljno znanja i dovoljno sposobnih ljudi koji tim zemljama mogu pomoći da pomognu sebi. Koliko bi vas,” pitao je on, “bilo spremno služiti svojoj zemlji, i stvari mira, životom i radom u zemljama u razvoju?”
Odgovor je bio brz i pun entuzijazma. Tako je poceo jedan vrli novi eksperiment u javnoj sluzbi. Slijedeće, 1961. godine, kad je John Fitzgerald Kennedy postao predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država, Amerikancima se obratio ovim povijesnim riječima: “Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, pitajte što vi možete učiniti za nju!” Tu je svoju viziju predsjednik Kennedy manifestirao osnivanjem organizacije Peace Corps, dobrovoljne organizacije za promicanje svjetskog mira i prijateljstva.
Četrnaestog listopada 2000, započela je cjelogodišnja proslava 40. obljetnice te organizacije. Trebala je završiti velikim, četverodnevnim slavljem, od 20. do 24. rujna 2001. Zbog tragičnih događaja u New Yorku i Washingtonu, proslava 40. rođendana organizacije, kojoj je sjedište u Washingtonu, bila je svedena na samo jedan dan. Terorističkim napadom na Svjetski trgovinski centar i Peace Corps je izgubio svoj njujorški ured. Nalazio se u jednoj od susjednih zgrada Centra, zgradi broj 6.
Jedna od Americi najdražih ustanova, Peace Corps je osnovan na vrhuncu hladnoga rata kao spoj mladenačkog idealizma šezdesetih godina i američkog tehnološkog i organizacijskog znanja.
U proteklih više 40 godina, više od 160.000 Amerikanaca odazvalo se Kennedyjevom izazovu. Služeći u selima i gradovima 135 zemalja svijeta. Dokazujući kako moć jedne ideje može zaokupiti maštu cijele zemlje! Njihova pojedinačna iskustva čine bogato nasljeđe jedne službe koja je postala dijelom američke povijesti.
Po povratku s dvogodišnje dobrovoljne službe, u zemljama od Kenije, Kameruna, Madagaskara, Senegala preko Rumunjske, Bugarske do Rusije, Nepala, Japana, mnogi su svoje karijere potom nastavili u javnom i politickom životu Amerike i na nju znakovito utjecali.
Senator iz države Connecticut, Christopher Dodd, služio je u Dominikanskoj Republici; kongresmeni Christopher Shays, Sam Farr, Thomas Petri, James Walsh… na raznim stranama svijeta; ministrica rada, Elaine Chao, bila je, početkom devedesetih, direktorica organizacije (njen prvi direktor, usput da kažem, bio je Sargent Shriver, suprug sestre Johna Kennedyja, Eunice Shriver); dopisnik Associated Pressa iz State Departmenta, George Gedda, proveo je dvije godine u Venezueli; Dina Siber, jedan od direktora kompanije Exodus Communications, u Albaniji; novinarka i bivši producent politickog programa Nightline, televizijske mreze ABC, Karen De Witt, u Etiopiji …..da spomenem samo neke.
Također, više od 400 bivših volontera latilo se kasnije pera. Romanopisac i putopisac Paul Theroux radio je za Peace Corps u Africi. Norman Rush, dobitnik nagrade National Book Award, takodjer u Africi. Mark Brazaitis u Guatemali. Marnie Mueller, dobitnica nagrade American Book Award, u Ecuadoru. I brojni, brojni drugi….
Mnogi od danasnjih volontera ljudi su koji svoje profesionalne karijere na par godina prekidaju kao i oni stariji, umirovljenici, u osamdesetim godinama života već, koji osjećaju, i vjeruju, da stečeno znanje, vještine i iskustvo treba podijeliti sa svijetom. Pružiti svoju pomoć i stručnost u, primjerice, uvođenju čiste vode u zajednice, radu s djecom, podučavanju engleskog jezika, osnivanju malih biznisa, tehničkoj obuci, sprečavanju širenja AIDSa…na najrazličitijim projektima, dakle, od zdravstva preko obrazovanja do poljoprivrede. Kao i na onim humanitarnim – radu s izbjeglicama i raseljenim osobama.
Ciljevi organizacije Peace Corps, sa sjedištem u Washingtonu, i nakon 40 su godina isti i jasni: promicati svjetski mir, prijateljstvo i suradnju; pružati humanitarne usluge i, u zemljama u razvoju, raditi na podizanju društvenih i ekonomskih standarda; promicati znanje o Americi i Amerikancima u tim zemljama; i konačno, ali ništa manje važno – promicati znanje o drugim zemljama, drugim ljudima i drugim kulturama u Americi i među Amerikancima.
Peace Corps održavao je svoje obećanje – podijeliti najdragocjeniji američki resurs, svoje ljude, s ostatkom svijeta!