Njihove su priče stare koliko i same Sjedinjene Države – useljenici, koji su stigli na američko tlo, marljivo radili i mogućnosti koje im pruža ova zemlja pretvorili u uspjeh!
Recimo: Caroline Mulligan, koja je napustila Irsku u dobi od 21 godinu, 1991, sada je vlasnica iznimno uspješnog frizerskog salona u jednoj od najotmjenijih ulica Bostona, Newbury Street.
Yolanda Zambrano, koja se 1990. udala za svoju školsku ljubav, Kolumbijca koji je već ranije došao u Sjedinjene Države, u proteklih je deset godina svoju malu putničku agenciju pretvorila u biznis koji je prošle godine ubilježio prodaju u visini od 7 milijuna dolara.
A, Punita Pandey svoju je diplomu inžinjera iz Indije potvrdila u Berkeleyu, provela deset godina radeći u kalifornijskoj Silikonskoj dolini, da bi, 1999, osnovala vlastitu internetsku kompaniju, koja i danas uspješno posluje, a među klijentima su joj, primjerice, Dell, Sony i IBM.
Priče o ove tri žene ilustracija su, ali i novina u tradicionalnoj useljeničkoj priči. Niti jedna od njih nije došla u Ameriku s idejom da vodi svoj vlastiti biznis. Danas su, međutim, sve tri uspješne poduzetnice. Njihove priče odražavaju spoj dva trenda – sve veće angažiranosti žena u američkom gospodarstvu, kao i tradicionalne vitalnosti biznisa u vlasništvu imigranata.
Već nekoliko desetljeća, podaci iz popisa stanovništva pokazuju da su imigranti mnogo aktivniji u poduzetništvu nego rođeni Amerikanci. Tijekom devedesetih, velik broj školovanih pridošlica postao je pokretačka snaga high-tech središta nove ekonomije.
"Imigranti su mnogo spremniji na rizike," kaže Steve Moore, ekonomist koji je za Nacionalni imigracijski forum i Institut Cato proveo istraživanje o najnovijim Amerikancima. Njegovo je istraživanje pokazalo da imigranti imaju vrlo jaku sklonost za lansiranje vlastitog biznisa, i to svih vrsta, uključujući i tako poznate kompanije nove tehnologije poput Intela i Sun Microsystems, koje, - kažimo i to! -, godišnje plaćaju najmanje 29 milijardi dolara u porezima.
Žene su, s druge strane, isto tako naglo sve prisutniji element američkog biznisa. Njihove kompanije, - kojih je sada oko 5 milijuna i 400 tisuća u Sjedinjenim Državama -, rastu po dvostruko bržoj stopi od one za biznise općenito. Na žene za sada otpada mali udio ulagačkog kapitala, ali je on danomice sve veći, tvrde stručnjaci.
A, što se žena imigranata tiče, one pokreću vlastite biznise u još većoj mjeri od Amerikanki – 7.2 posto prema 5.6 posto u korist došljakinja. Kako kaže Robert Fairlie, sa sveučilišta Californije u Santa Cruzu, najveću sklonost ka vlastitim biznisima imaju imigrantkinje iz Koreje, Grčke, Taiwana i Irana. I bez obzira kakav put utirale, - bilo tradicionalnije uslužne ili prodajne djelatnosti manjeg opsega, ili rastvorile svoja krila u eliti high-techa i financija -, žene imigranti s različitih kontinenata pišu novu stranicu u priči o američkom snu.