Prošlog četvrtka, novinari su upitali predsjednika Busha smatra li da je sigurno putovati avionom. On je odgovorio da ne bi ni trenutka premišljao o tome da vlastitu obitelj pošalje na put redovnim komercijalnim letom.
Što se tiče ostalih Amerikanaca, oni očito ne dijele u potpunosti takav osjećaj sigurnosti. I inače, kako su pokazivala ranija ispitivanja mnijenja putnika, Amerikanci se plaše letenja. A, sada, čak su i neke velike kompanije svojim uposlenicima zabranile putovanje avionima barem na tjedan, dva.
Letenje je, međutim, mnogo sigurnije nego što to smatra većina Amerikanaca. Statistički gledano, nesreće putničkih zrakoplova, bilo zbog lošeg vremena, greške pilota ili kontrolnog tornja, ili, čak, i otmice, iznimno su rijetke.
Recimo, 1998, u Sjedinjenim državama je bilo 14 milijuna komercijalnih letova sa 615 milijuna putnika. Nije bilo niti jedne nesreće, niti jednog smrtnog slučaja. Tijekom 1999. i 2000. bilo ih je manje od 5. Prema statističkim podacima, vjerojatnost pogibije u nesreći velikih putničkih zrakoplova, barem u posljednjih desetak, petnaest godina, - pa čak uključujući i nedavne terorističke napade! -, iznosi jedan prema pola milijuna, čak i ako se leti 170 tisuća kilometara godišnje!
Taman i da se leti samo 3 tisuće kilometara godišnje, vjerojatnost pogibije u avionskoj nesreći statistički je jednaka vjerojatnosti da čovjeku padne avion na glavu. Dakle – minuciozna. Dodajmo da je vjerojatnost pogibije u svemirskom raketoplanu nešto manja od jedan prema stotinu, dakle jedan posto, pa ipak je Dennis Tito platio 20 milijuna dolara za takav put.
Prije 11. rujna, čak je i vjerojatnost pogibije u terorističkom napadu bila manja nego od pada sa ljestava u svom vlastitom domu, ili pri vožnji bicikla. Općenito gledano, stopa smrtnosti od katastrofalnih nesreća, - dakle onih pri kojima pogiba više od pet ljudi! -, danas iznosi tek trećinu onoga što je bila prije 50 godina. Posegnimo opet za statistikom: šanse od pogibije u katastrofalnoj nesreći su jedan prema 400 tisuća!
Mnogi Amerikanci ovih dana radije sjedaju za volan automobila, misleći da je to sigurniji način putovanja. No, brojke govore drugačije. Svakoga dana, u prosjeku 120 ljudi pogine na američkim cestama. To znači da se najgori teroristički napad u povijesti, po broju žrtava izjednačava s otprilike prosječnih mjesec i pol dana automobilskih pogibija u Sjedinjenim državama.
Uostalom, upozoravaju stručnjaci, kada god se zbog iracionalnog straha drastično promjeni stil života, ljudi se mnogo češće upuštaju u opasniji stil života, a da toga nisu ni svjesni. Upravo nedavno, u časopisu Psychological Science objavljeni su rezultati istraživanja koje je jasno pokazalo da je strah jedan od rizičnih faktora za prijevremenu smrt. Ljudi koji gube sposobnost racionalnog donošenja odluka, kako piše u članku, vrlo se često nađu na krivom mjestu, u krivo vrijeme.
Što znači da, ako se terorizmu dopusti da u ljudske živote unese strah i iracionalno odlučivanje, onda teroristi već polučuju pola uspjeha - doslovce nas nasmrt isprepadaju!