U današnjem pregledu pisanja američkog tiska, osvrćemo se na tekst objavljen u Washington Timesu pod naslovom Dvadeset i prvo stoljeće ima svoje korijene u dvanaestom i uvodnik iz današnjeg New York Timesa pod naslovom Retorika u doba rata.
U svom tekstu u Washingtom Timesu Georgie Anne Geyer podsjeća na izjavu predsjednika Busha da se Amerika sad sučeljava s drugačijim neprijateljem, te da je riječ o 'neprijatelju za dvadeset i prvo stoljeće'. No ova novinarka upozorava da s ovakvim izjavama valja biti pažljiv, jer po njenom mišljenju pokret Al Qaeda Osame bin Ladena u Afganistanu vuče korijene iz dvanaestog stoljeća, kad je jedan tadašnji muslimanski čelnik Hassan Sabah, zadojen sličnom radikalnom religioznošću i potrebom da 'pročisti' svijet, sazidao tvrđavu Alamut u sjevernozapadnom Iranu. Iz nje je slao ubojice, odnosno, asasine po cijeloj regiji. Do kraja svoje vladavine uspio je svrgnuti svaki dvor i režim na Bliskom istoku.
Suvremeni Hassan Sabah
Nakon ovog podsjećanja na povijest, gospođa Geyer piše kako je Osama bin Laden već čvrsto ukorijenjen u povijest Srednjeg istoka. Po njoj, ovaj suvremeni Hassan Sabah nalazi se u Afganistanu, najveći dio vremena u mjestu Kandaharu, sipajući svoje munje u obliku radikaliziranih mladića na slične – navodno - 'opake' svijetove koje želi uništiti. Ovu usporedbu - smatra Georgie Anne Geyer - propuštamo na vlastiti rizik, jer da bismo se borili protiv Osame bin Ladena i njegova sve većeg pokreta, moramo shvatiti korijene njegove perverzne strasti. Tek tada i samo tada možemo iskoristiti njegovu strast protiv njega samoga - i uništiti pokret koji je on nahuškao na svijet.
U istom tekstu ova novinarka podsjeća kako je nužno shvatiti da bin Ladenov pokret nije u tolikoj mjeri dokaz koji potkrepljuje teze iz knjige harvardskog profesora Samuela Huntingtona Sukob civilizacija (tj. judeo-kršćanstva protiv islama), koliko i sukob društvenih klasa u arapskom svijetu, kao i sukob djece protiv odraslih. Mnogo puta ovaj su tjedan nama Amerikancima arapski diplomati poručivali - 'radi se o napadu i na naš način života također'. Drugim riječima, i oni su dio modernog svijeta, dok radikalni ekstremisti pokušavaju uništiti modernost i njezin egzemplar "velikog sotonu" - piše Gerogie Anne Geyer u Washington Timesu zaključujući da ako želimo pobjedu u tom novom svjetskom ratu koji nam je nametnut - a možemo, moramo i hoćemo - moramo stvoriti politiku koja se može nositi sa svim tim složenim faktorima i koja ih može nadići.
Analiza retorike predsjednika Busha
Uvodnik današnjeg New York Timesa pod naslovom Retorika u ratno doba piše da su Franklin Delano Roosevelt i Winston Churchill razumjeli snagu riječi i da su je djelotvorno koristili prikupljajući podršku Amerikanaca i Britanaca u najmračnijim trenucima drugog svjetskog rata. Predsjednik Bush, koji vodi jedan drugačiji rat - piše uvodničar ovog newyorškog lista - mora pronaći pravu retoriku kako bi predvodio Sjedinjene Države i koaliciju raznolikih država u ovoj nekonvencionalnoj bitci.
Povećavanje očekivanja javnosti i mijenjanje intonacije iz dana u dan neće biti od koristi predsjedniku Bushu, a niti zemlji. Nakon prošlotjednog napada, predsjednik je imao nekoliko elokventnih trenutaka - poput govora koji je održao u Nacionalnoj katedrali u petak i prigodom posjeta Islamskom centru u Wahingtonu u ponedjeljak kad je rekao da 'zlostavljanje muslimanskog stanovništva neće proći u Sjedinjenim Državama.' No neki drugi trenuci nisu bili toliko uspješni u retoričkom smislu.
Kritika izjave 'traži se živ ili mrtav'
Predsjednik je u prvim javnim nastupima nakon napada djelovao spontano, a zvučao je preratoborno u ponedjeljak kad je u Pentagonu održao onaj 'traži se živ ili mrtav' govor – nalazi New York Times. U ovom trenutku zemlja od predsjednika treba konzistentnost, i to i u poruci i u tonu. Opaske 'traži se živ ili mrtav' možda su učinile da se zemlja osjeća bolje, u jednom kratkom trenutku, no bile su uznemirujuće za čelnike drugih zemalja, od kojih su neki morali uvjeravati svoje nervozno i potencijalno nemirno stanovništvo da Washingotn ne planira nikakvu anti-islamsku kampanju.
Što takva retorika bude žešće, bit će teže predsjedniku poslije - ukoliko prosudi da je bolje odgoditi akciju ili privremeno se koncentrirati na diplomatske i gospodarske sankcije, a ne na vojnu silu. Zadržati ravnomjerni ton u ovakvim prilikama bit će teško, no jedan od najvećih talenata gospodina Busha kao političara jest njegova sposobnost da održi konzistentnu poruku, čak i u slučajevima krajnje provokacije - piše uvodničar New York Timesa zaključujući - 'Naša ga zemlja treba da to sad učini.'