Terorističke napade u Washingtonu i New Yorku mnogi uspoređuju s Pearl Harbourom, japanskim napadom na američku flotu krajem 1941., nakon čega su Sjedinjene Države ušle u drugi svjetski rat. No, mogu li se dva događaja usporediti? I – ako se mogu – kako će povjesničari ocjenjivati predsjednika Georgea Busha, u usporedbi s Franklinom Delanom Rooseveltom, koji je zemlju izveo iz gospodarske depresije tridesetih godina, te je doveo do pobjede u drugom svjetskom ratu? Evo što o tome kažu američki povjesničari.
Patrick Maney, profesor povijesti na Sveučilištu Južne Karoline smatra da se Pearl Harbour ne može uspoređivati s terorističkim napadima od prije dva dana. "Koliko je god bio šokantan za Amerikance, napad na Pearl Harbour, ratnu luku na Havajima, bio je ipak vrlo daleko od matice. Zbog toga, kod građana nije postojao tako izražen osjećaj osobne ranjivosti – kao što je slučaj danas."
I prije 60 godina, kao i danas, javnost glasno traži brzu i oštru kaznu za organizatore i počinitelje ovih djela. Međutim, Roosevelt se morao oduprijeti pritisku američke vojske, koja se željele obračunati isključivo s Japanom. Roosevelt je bio svjestan, kaže profesor Maney, da Amerika ima jednog još većeg neprijatelja, a to je bila Njemačka.
Analitičar Stuart Rothenberg smatra da predsjednik Bush, baš kao i Roosevelt prije njega, mora odgovoriti na napad. Međutim, u suvremenim prilikama, koje obilježava sveprisutna televizija, predsjednik Bush mora učiniti i mnogo više nego što je učinio Franklin Delano Roosevelt. "Predsjednik mora iskazati mnogo veću simpatiju za žrtve i njihove obitelji, mora izraziti zahvalnost policiji i vatrogascima. On mora pokazati da čvrsto drži situaciju u rukama, da vlada funkcionira. Predsjednik danas mora pokazati da se zemlja oporavlja te da će kazniti napadače. Znači – njegov posao je i mobilizacija javnosti i vođenje politike" – kaže Stuart Rothenberg.
Međutim, predsjednik Roosevelt je bio izvrstan govornik i karizmatska ličnost. Te karakteristike – slažu se mnogi – nedostaju sadašnjem predsjedniku. To će mu možda otežati posao, smatra Stuart Rothenberg. No, dodaje on, građani i Kongres se u kriznim situacijama uvijek okupljaju oko predsjednika, i pružaju mu ogromnu podršku. "Predsjednik Bush nije izvrstan orator, on svoje govore voli čitati. Govore mu u pravilu pišu drugi, on tek samo dodaje završne misli. On nije dobar kada treba nešto reći bez papira, često mu manjka emocionalnost. No, bez obzira na to, predsjednik mora biti onakav kakv jest. Treba se služiti vlastitim rječima, imati vlastiti stil. Posao mu olakšava činjenica što je javnost već uvelike mobilizirana."
Predsjednika Franklina Delano Roosevelta smatra se jednim od najvećih američkih predsjednika te jednim od arhitekata modernog svjetskog poretka. Predsjednik Bush tek je počeo svoju karijeru državnika, u kriznoj situaciji koju obilježava šok, strah i bijes. Predsjednikova reakcija na terorističke napade u New Yorku i Washingtonu će u svakom slučaju stvoriti trajan dojam o njegovim sposobnostima kao državnika – smatraju američki povjesničari i politički analitičari.