Predsjednik Bush nastoji očuvati svoj program proturaketne obrane od demokrata u Kongresu, koji pokušavaju smanjiti izdvajanja za njega. Ovaj spor odražava širu debatu na nacionalnoj razini o vrijednosti planiranog proturaketnog štita u kontekstu njegove cijene, učinkovitosti i utjecaja na druge zemlje svijeta. Nemali je broj onih koji izražavaju skepsu kada se radi o njegovom postavljanju.
Proturaketna obrana ključno je političko pitanje, koje je ujedinilo republikance, koji podržavaju njeno razvijanje, i demokrate, koji mu se protive. Na nedavnoj tiskovnoj konferenciji, američki ministar obrane Donald Rumsfeld kritizirao je nastojanja demokrata u Kongresu da smanje predviđena izdvajanja za proturaketni štit u vrijednosti od osam milijardi i 300 milijuna dolara za milijardu i 300 milijuna dolara.
"To je vrlo štetna ideja. Dovela bi do promjena u već sastavljenom programu, koji podrazumijeva testiranje novih, nikada ranije testiranih tehnologija. Nitko je ne bi mogao okarakterizirati kao korisnu.", kazao je ministar Rumsfeld.
Rezultati dosadašnjih testova nisu bili posebno impresivni – kaže Philip Coyle, visoki savjetnik Centra za informacije u obrani i bivši visoki dužnosnik američkog Ministarstva obrane. Na sastanku Savjeta za svijet u kojem se može živjeti, gospodin Coyle istaknuo da je dosadašnji testovi nisu provedeni u realističnim uvjetima, odnosno, kao odgovor na raketni napad koji bi došao bez prethodnog upozorenja.
"To se može dogoditi usred noći, kada je vrijeme loše, kada su vojnici ili mornari umorni, kada ne možete lako utvrditi putanju rakete, niti znate odakle ona dolazi. Nadalje, možda ne znate kako raketa izgleda, što će joj biti meta. Sve ove informacije bile su uključene u prethodne testove."
Trebat će – kaže gospodin Coyle – provesti još mnoge testove, da bi se došlo do toga da jedna raketa može sigurno pogoditi drugu i srušiti je. S obzirom da se administraciji predsjednika Busha žuri postaviti proturaketni štit prije kraja predsjednikovog mandata, i dalje će provoditi niz testova. Henry Cooper, predsjedatelj neprofitne organizacije High Frontier, koja promiče proturaketnu obranu, ukazuje da je to neizbježno i potrebno.
"Tek sada počinje ozbiljno provođenje testova. S vremenom će oni postajati sve realističniji i sve složeniji. Uopće ne sumnjam da se radi o pitanju razvijanja nove tehnologije, a ne novih znanstvenih principa, a takve smo stvari već ranije uspješno obavljali.", ističe gospodin Cooper.
Kao i drugim sličnim situacijama, i ovaj puta ima skeptika – tvrdi veleposlanik Cooper, koji je bio glavni američki pregovarač na pregovorima s Rusijom o obrambenim pitanjima. Među skeptike gospodin Cooper ubraja pripadnike oružanih snaga, koji se protive bilo kakvim promjenama, te su se svojedobno opirali uvođenju inovativne tehnologije, kao što su krstareće i balističke rakete.
Prema njegovim riječima, obrambeni štit, koji bi bio baziran u svemiru, bio bi jednostavniji i jeftiniji od kopnenih ili morskih obrambenih sustava, no za njegovo je postavljanje potrebna politička volja. Važnu političku dimenziju planova za postavljanje proturaketnog štita ističe i Lawrence Korb, bivši visoki dužnosnik Pentagona i direktor odjela za studije nacionalne sigurnosti pri Vijeću za međunarodne odnose. Kako kaže, raketna je obrana postala lakmus test za Republikansku stranku, te odražava tradicionalno stajalište republikanaca da im Amerika uvijek mora biti na prvom mjestu.
"Republikanci iz unutrašnjosti zemlje godinama su željeli koristiti oceane kako bi zaštitili Sjedinjene Države. Čak i kada nismo imali veliku vojsku, imali smo veliku ratnu mornaricu. Danas republikanci idu korak dalje – s obzirom da ocean više ne predstavlja adekvatnu zaštitu, žele postaviti proturaketni štit, koji će Washingtonu omogućiti da povlači jednostrane poteze."
Nije tako – kaže veleposlanik Cooper. Raketna obrana – prema njegovim riječima, može povezati razne zemlje, a Sjedinjene Države ne žele o ovom pitanju odlučivati same.
"Vjerujem da raketna obrana može ojačati naše veze s našim saveznicima i prijateljima diljem svijeta, uključujući i Rusiju. Ljudi zaboravljaju da je Boris Jeljcin 1992. istupio s prijedlogom da surađujemo na postavljanju globalnog obrambenog sustava, koristeći i američku i rusku tehnologiju.", napominje veleposlanik Cooper.
Zajednički pristup proturaketnoj obrani trebao bi se naći na dnevnom redu dolazećeg sastanka predsjednika Busha s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u studenome.