Prvi dani škole točno su ono vrijeme kada mnoge male Amerikance hvata malodušnost – nikada se neće uspjeti upisati na željeni fakultet jer niti nisu razredni genijalci, niti im je visina dva metra i 10 centimetara, pa da im se smješi budućnost zvijezde NBA. Međutim, mnogi nisu svjesni jedne važne činjenice – u Americi postoje pojedinci i organizacije koji daju stipendije upravo najobičnijim, najprosječnijim đacima, ili onima koji su, naprimjer, ljevoruki ili – bucmasti!
Američki Nacionalni centar za školarine i stipendije procjenjuje da privatne dobrotvorne organizacije američkom obrazovnom sustavu godišnje doniraju oko 50 milijardi dolara. Oko 3 i pol posto od te svote - dakle, jedna i pol milijarda - ne distribuira se izravno u školstvo, nego otpada na raznorazne stipendije. Dakle, vrijedi pogledati što se nudi.
Recimo, učenik kojemu se čini da vidi svoju budućnost u konjičkom sportu, točnije u kasačkim disciplinama, može se nadati pomoći u visini od 3 tisuće dolara od Udruženja kasača. Netko tko sanja o tome da se bavi drvećem, kandidat je za stipendiju Međunarodnog društva za arborikulturu. Ponegdje, uvjeti dodjele stipendije su vrlo, vrlo specifični. Tri tisuće dolara godišnje stipendije za studij aeronautike na sveučilištu Berkeley čeka isključivo na siroče židovskog podrijetla, zainteresirano za fenomen letećih naprava.
Debeljuškasti srednjoškolci s područja Nove Engleske kandidati su za stipendiju u visini od 500 dolara za dvo- ili četverogodišnje fakultete. Zainteresirani učenici moraju svojoj molbi za stipendiju dodati i pismeno objašnjenje svog stava prema debelim ljudima općenito.
Oni srednjoškolci čije ocjene pokazuju upravo tešku prosječnost, ali, koji smatraju da su puni skrivene kreativnosti, kandidati su za stipendiju koju dodjeljuje jedan od najpoznatijih američkih televizijskih voditelja, David Letterman. Ovisno o tome koliko plodan um se krije iza trojki u svjedodžbi, stipendija može iznositi i do 10 tisuća dolara.
Studentima koledža Juniata, u Pennsylvaniji, nudi se pomoć iz zaklade Fredericka i Mary Beckley, u visini od tisuću dolara godišnje. Uvjet: kandidat treba biti ljevoruk, ili, u najgorem slučaju, ambidekster. Osnivači zaklade očito su imali problema sa svojom ljevorukošću.
Isto u Pennsylvaniji, ali na sveučilištu Bucknell, jedna zaklada nudi školarinu za studenta koji, citiramo, "ne pije, ne puši, ne žvače duhan, ne uzima nikakva stimulativna sredstva i ne sudjeluje u napornim sportskim natjecanjima". Novinarima nije uspjelo saznati kako se testiraju sve te vrline perspektivnog kandidata za stipendiju.
Nacionalna organizacija za reformu zakona o marihuani, čiji naziv jasno govori koji je cilj ove udruge, dodjeljuje stipendije studentima koji napišu pismene radove posvećene promjeni američke politike prema drogama. Prošle godine je izvjesni Kevin Killough dobio 650 dolara za pismeni uradak kojime se Americi sugerira nizozemski model legalizacije marihuane.
I, na kraju, postoji i stipendija za nekoga tko se zove Zolp. Točno tako! Zaklada Zolp, na sveučilištu Loyola, u Chicagu, dodjeljuje četverogodišnju, punu školarinu za kandidata takvog imena. Doduše, zainteresirani trebaju predočiti izvod iz matične knjige rođenih.