U području Los Angelesa postavljeno je nekoliko stotina senzora, u vrijednosti od više milijuna dolara, koji bilježe tektonske pokrete tla ispod drugog po veličini američkog grada. No, podaci su, da to tako nazovemo, kontaminirani jednom drugom vrstom gibanja tla - grad se, naime, izdiže i spušta svake godine u ritmu potrošnje vode iz podzemnih rezervoara, smještenih u samim stijenama tla ispod grada.
Da nema tih ljudskih djelovanjem izazvanih pokreta tla, već odavno bi bile izrađene trusne mape - kaže seizmolog Gerald Bawden, iz Američkog nacionalnog geološkog ureda, voditelj znanstvene ekipe koja je uočila problem dizanja i spuštanja tla losanđeleskog područja. Najveći opseg gibanja zabilježen je na oko 800 četvornih kilometara, na kojima se nalazi sam grad Los Angeles i njegova šira okolica. Ljeti, tu se tlo spusti za 11 centimetara, a zimi, za isto toliko se uzdigne.
Geolozi su i ranije znali da korištenje stijenja za pohranu vode može izazvati pokrete tla, no nikada još nije zabilježeno tako jako pomicanje. Magnituda pomicanja tla potpuno je zaprepastila stručnjake koji su pratili podatke okolnih senzora.
Inače, spomenimo da ti senzori bilježe micanje površine tla koristeći satelitski globalni sustav pozicioniranja. Čitava mreža senzora postavljena je nakon potresa u Los Angelesu, 1994, koji je pokazao da tamošnje tlo krije takozvanu "nevidljivu" tektonsku raspuklinu. Radi se o potencijalnoj raspuklini koju izaziva vertikalno međusobno pomicanje dvaju slojeva stijena, koji leže jedan na drugome. Nakon 1994, takve, normalno nevidljive napukline, postale su geolozima iznimno važne, jer smatraju da bi one mogle izazvati katastrofalne potrese.
Jedini način da se proučava dinamika takvih nevidljivih raspuklina jeste brižno motrenje i najmanjeg pomicanja površine zemlje iznad potencijalne raspukline. Upravo takvim motrenjem, ustanovljeno je da dio senzora bilježi mnogo jače vertikalne pomake nego što ijedna nevidljiva pukotina stvara u svoje "mirno" doba. Seizmolog Gerald Bowden prvi je posumnjao da je takvo tektonsko gibanje izazvano žeđu 14 milijuna stanovnika šire losanđeleske regije.
Kako se radi o pustinjskom području, tamošnje vodoopskrbne kompanije zimi kupuju vodu iz okolnih, kišnijih područja, i upumpaju ju u podzemne prirodne rezervoare. Ljeti ju ispumpavaju da bi udovoljili potrebama velegrada i njegovih satelita. No, ekipa gospodina Bowdena ustanovila je još jednu alarmantnu činjenicu - Los Angeles svake godine ispumpa više vode nego što je upumpa u podzemne akvifere, pa čitavo područje, jednostavnim rječnikom rečeno, tone - između 1993. i '99. potonulo je za 8 i pol centimetara.
No, geolozi to sve ne doživljavaju jako crno. Sada znamo mnogo štošta što ranije nismo znali, kažu, i to ćemo koristiti u daljnjim seizmološkim istraživanjima.