Najveci nakon Abrahama Lincolna. Jedini koji je cetiri puta biran za predsjednika Sjedinjenih Americkih Drzava. Predsjednik koji je, za razdoblja teske gospodarske krize i drugog svjetskog rata, naciju drzao na okupu sluzeci se samo snagom svoje licnosti i jednim novim medijem - radiom...
Strahovati trebamo jedino od - straha!
Americki aristokrat, obrazovan na sveucilistima Harvard i Columbia, Franklin Delano Roosevelt je, slijedeci primjer svog bratica u petom koljenu, predsjednika Theodorea Roosevelta, u javnu sluzbu usao kroz politiku, ali kao Demokrat. U Senat drzave New York izabran je 1910. Deset godina kasnije, bio je kandidat Demokratske stranke za dopredsjednika. U ljeto 1921, u dobi od 39 godina, Roosevelt je obolio od djecje paralize. Zahvaljujuci nevjerojatnoj upornosti i hrabrosti, i svojoj vjecno vedroj prirodi, ponovno je stao na noge premda nikad vise bez proteza i uvijek uz pomoc stapa. Medjutim, politicku je karijeru sa zarom nastavio, postavsi prvo guvernerom drzave New York, a onda - u studenom, 1932, i 32. predsjednikom Sjedinjenih Americkih Drzava. Novi je predsjednik, u svom inauguralnom govoru, naciji rekao: "Prvo, dopustite da ponovim svoje duboko uvjerenje da strahovati trebamo jedino - od straha!"
Cetiri mjeseca kasnije, oko 13 milijuna Amerikanaca, negdje izmedju cetvrtine i trecine radne snage, bilo je bez posla, a banke, jedna za drugom, diljem zemlje, zatvarale su vrata.
Zemlji je trebala rijec utjehe. I ohrabrenja. Nju je Roosevelt dao 12. ozujka 1933. godine, u prvome od svojih 30 "Caskanja uz vatricu kamina". "Vatricu" - samo figurativno. Rooseveltova "radio-caskanja" dolazila su, naime, iz male i tijesne prostorije u podrumu Bijele kuce. Milijunima Amerikanaca, Roosevelt se obracao mirnim i razumnim glasom i sokolio ih za najtezih trenutaka ekonomske krize i svih onih teskih trenutaka drugog svjetskog rata. Njegov ministar za rad - Frances Perkins, ovim je rijecima opisao predsjednika pred emitiranje njegovih "caskanja":"Lice bi mu se razvuklo u blagi osmjeh i ozarilo kao da ce svakog trenutka, zapravo, na casicu razgovora, sa svima njima sjesti na verandi kuce ili unutra, u dnevnoj sobi. Ljudi su to osjecali i to ih je nerazdvojivo povezivalo u ljubavi prema njemu."
Novac sigurniji u banci, a ne doma, pod madracom
Knjizevnik Saul Bellow svoj je dozivljaj slusanja predsjednika Roosevelta ovako opisao:"Sjecam se, hodao sam cikaskim Midwayem, u smjeru istoka...vozaci su automobile zaustavljali i parkirali, jedan za drugim, sa strane ceste, i radio ukljucivali kako bi culi Roosevelta. Prozore su spustali, vrata otvarali. Iz svakog auta - isti glas, s onim njegovim cudnim, istocnjackim akcentom...Hodajuci tako, uz te automobile, mogao sam cuti svaku njegovu rijec, pratiti cijeli govor. Osjecao sam neobicnu sponu s tim vozacima, muskarcima i zenama koji su cigarete pusili u nijemoj tisini, ne toliko da bi culi i razmisljali o svakoj predsjednikovoj rijeci vec da bi u tonu njegova glasa prepoznali podrsku i ohrabrenje."
U svom prvom "caskanju" s nacijom, FDR je govorio o krizi u kojoj su se nasle banke i pokusao objasniti kako funkcionira bankovni sustav. "Kad polozite novac u banku," rekao je "banka taj novac ne sprema u neki sef. Ona ga ulaze, na razne nacine. Drugim rijecima, stavlja ga u pogon, kako bi se kotaci mogli dalje vrtjeti. Vjerujte mi, sigurnije vam je novac drzati u banci nego doma, pod madracom."
Roosevelt je u Bijelu kucu usao s nadom da ce pronaci izlaz iz gospodarske bijede koja je snasla zemlju. To je i postigao, provodeci svoju novu politiku - New Deal, program brze reforme i brze pomoci - onima kojima je prijetio gubitak farmi, domova i posla. I premda americko gospodarstvo na cvrste noge nije stalo sve do pocetka rata, njegova ekonomska politika donijela mu je zahvalnost radnog naroda koja je daleko nadmasivala mrznju konzervativaca. Nadmocno izabran predsjednikom po drugi put, 1936, Roosevelt je potom, bez presedana, izabran i po treci i po cetvrti put. Umro je 12. travnja 1945, dva mjeseca nakon konferencije u Jalti i samo cetiri tjedna prije njemacke kapitulacije. Iako su ga za njegovog dugog predsjednikovanja cesto napadali da je bio "izdajica svog staleza", jer, govorio je: "nas napredak ne mozemo mjeriti time koliko smo omogucili onome koji vec ima, nego koliko smo omogucili onome koji nema", a kritiziran posthumno i da je Staljinu previse ustupio, povjesnicari smatraju da je Franklin Delano Roosevelt bio jedan od trojice, cetvorice najvecih americkih predsjednika. Americkom je narodu vratio vjeru u sebe, a svojim hitrim i odlucnim akcijama dao mu je i nadu. Rooseveltovo "prisvajanje" novog medija, radija, za njegova "caskanja uz vatricu kamina", u svrhu razbora i zdravog razuma, i pruzanja rijeci utjehe i ohrabrenja naciji tijekom punih 11 godina, bio je jedan od velikih trijumfa americke demokracije…Rooseveltova "caskanja s nacijom", tu su naciju i drzala na okupu u nekima od najtezih trenutaka kroz koje je, u svojoj proslosti, morala prolaziti...