Krajem kolovoza, milijuni američkih maturanata započinju svoju prvu godinu studija, a učenici četvrtih razreda gimnazije počinju ozbiljno razmišljati o svojim prijavama za studij. Kako raste broj prijava za studij, tako se povećava i pritisak na sveučilišta da se sve više oslanjaju na rezultate standardiziranog testa S-A-T, kako bi što lakše izabrala najbolje kandidate. No, Sveučilište Denver u Coloradu ne ide u korak s ovim trendom, zahvaljujući jednom kreativnom eksperimentu.
Kako je to biti budući student?
John Dolan zamjenik je šefa Odjela za upis studenata na Sveučilištu Denvera. Želio je saznati – kako je to biti budući student. Od kolega na odjelu zatražio da oni podnesu prijave za upis, kao da su i sami studenti. I gospodin se Dolan prijavio za upis. Svaki od “kandidata” polagao je i test SAT. U eksperimentu gospodina Dolana sudjelovalo je ukupno 16 djelatnika sveučilišta, koji su prikupili svoje prijepise ocjena iz gimnazije i s njima podnijeli i rezultate najnovije testiranja. Isto tako, na prijavama su naveli svoje izvannastavne aktivnosti, od članstva u šahovskom klubu do sudjelovanja u raznim športovima. Svaki od njih podnio je svoju prijavu za upis anonimno.
Kada su otkrivena imena kandidata i broj bodova koji su skupili, mnogi su se od njih iznenadili. Kako je, na primjer prošao sam gospodin Dolan? "Ne, nisam primljen na studij, ali sam ipak na listi čekanja" - priznaje ovaj uposlenik Sveučilišta Denver.
Što je važnije - test ili osobne kvalitete?
Ann Wright je zamjenica šefa odjela za upis na Sveučilištu Rice u Houstonu u saveznoj državi Texas. Gospođi Wright se eksperiment svidio, no ipak smatra da su pri upisu od ključne važnosti rezultati standardiziranog testa. Mnoga američka sveučilišta shvaćaju želju budućih studenata da ih se tretira kao ljudska bića, a ne kao statističke podatke. No, standardizirani testovi, kao što je SAT, i dalje su vrlo važni u evaluaciji upisnika – smatra Richard Shaw, šef odjela za upise na sveučilištu Yale. "Što se tiče svih studenata u Americi, pa i diljem svijeta, standardizirani testovi jedina su stvar koja je zajednička upravo svima, i daje nam jedinstven “kriterij” za sve studente."
Gospodin Shaw vjeruje da su važne i osobne kvalitete studenata. Prema njegovim riječima, Yale, za razliku od većine drugih sveučilišta, posvećuje znatno vrijeme intervjuiranju većine kandidata za upis. Kako kaže, razgovori s kandidatima nisu obvezatni, ali oko 80 posto kandidata pristaje na njih.
Poput Yalea, i Harvard pokušava ocijeniti potencijal kandidata na temelju što većeg broja čimbenika. Bill Fitzsimmons je šef harvardovog odjela za upis studenata. "Razgovori s kandidatima, preporuke njihovih profesora, pisma kandidata, pripovjetke ili kazete sa skladbama koje su kandidati skladali – sve smo te materijale spremni pregledati i uzeti u obzir. Mislim da su zato standardizirani testovi samo manji dio procesa izbora najboljih budućih studenata."
Empirijski kriteriji samo polazna točka
To je pozitivan trend – smatra Neil Sanders, šef odjela za upis studenata na Sveučilištu Rochester u New Yorku. Gospodin Sanders trenutno služi kao član izvršnog odbora za SAT i predsjedatelj izvršnog odbora za TOEFL - Test engleskog kao stranog jezika. Prema njegovim riječima, testovi kao što su SAT i TOEFL uvijek će biti važni, ali ne bi im trebalo pridavati preveliku važnost: "Sveučilišta bi se trebala manje oslanjati na takve empirijske mjere, odnosno, trebala bi ih koristiti samo kao polaznu točku. Svakoga kandidata treba što bolje upoznati – razgovarati s njim, pročitati materijal koji je priložio svojoj prijavi, pa se tek onda osvrnuti i na rezultate testova."
Studenti žele individualizirani pristup
Ovakav pristup kandidatima uvjerio je Darrena Muellera da za studij odabere upravo Sveučilište Rochester. Kako kaže, na tom su sveučilištu željeli znati više o njemu kao o osobi, umjesto da se koncentriraju isključivo na rezultate testa. To je ovog maturanta iz Bouldera u Coloradu navelo da zaključi da će na sveučilištu koje kandidate promatra kao osobe, a ne kao brojke, i nastava biti bolje prilagođena studentima. Kako kaže, ima dosta učenika koji nisu nužno najtalentiraniji, ali ostvaruju dobre rezultate na testovima. Zato, po njegovom mišljenju, testovi ne bi trebali biti jedini kriterij za upis.
A na Sveučilištu Denvera, odakle smo krenuli, gospodin Dolan uvjerio se na vlastitoj koži da statistike nisu jedina mjera života. "Moja je tajnica imala maksimalni broj bodova u verbalnom dijelu testa. Možda bi ona trebala biti zamjenik šefa odjela za upis, a ja bih trebao – odgovarati na telefonske pozive" - primjećuje John Dolan.
U okviru svojeg novog, Individualiziranog pristupa kandidatima, gospodin Dolan je popisu kriterija za upis dodao i razgovor s potencijalnim studentima. Kako kaže, to će za njegov odjel značiti više posla, no ujedno će mu dati priliku da bolje upozna kandidate, koji će tako imati priliku iznijeti pojedinosti o sebi koje bi možda bile previđene u poplavi statističkih podataka.