Kad ga je, 1988, gutao požar, cijela je zemlja zabrinuto promatrala. Jer riječ je o obiteljskom vlasništvu. Na njegovom ulazu, na masivnom kamenom luku, ispisane su riječi: "U korist i na veselje cijelom narodu"!
Nacionalni park Yellowstone prvi je američki, i prvi svjetski, nacionalni park, određen kongresnim zakonom iz 1872. godine. Niti jedna druga američka ideja nije bila trijumfalnija! Yellowstone National Park poslužio je kao model drugim parkovima, bio početak svjetskog pokreta za njihovo stvaranje. Nakon Yellowstonea, više od stotinu zemalja svijeta otvorilo je nekih 1.200 parkova i prirodnih rezervata. U Americi, Yellowstone je, 1916, potaknuo i rađanje Službe za čuvanje i održavanje Nacionalnih parkova.
Yellowstone - najstariji i najveći Nacionalni park u "donjih" 48 saveznih država, proteže se državama Wyoming, Montana i Idaho, najvećim svojim dijelom državom Wyoming. Donošenjem zakona, 1872, Kongres je, području većem od država Rhode Island i Delaware zajedno, osigurao jedinstvenu zaštitu od komercijalne eksploatacije.
Zakon kategorički kaže da je područje odvojeno s ciljem da "narodu pruži zadovoljstvo, a svakom drvetu, svakoj naslazi minerala, svakom prirodnom čudu i ljepoti u njemu, pruži zaštitu i očuva ih u netaknutom, prirodnom stanju." Utemeljenje parka Yellowstone postavilo je presedan za osnivanje svih kasnijih nacionalnih parkova, po ugledu na sustav nacionalnih parkova Sjedinjenih Država. Koncept odvajanja odredjenog područja u svrhu parka i očuvanja jedinstvenih primjera prirodne ljepote, izrazito je američka ideja. Stoga zakon iz 1872. i ima ogroman povijesni značaj.
Stotinama godina prije nego što su bijelci posjetili područje, Yellowstone je bio dom indijanskim plemenima. Prvi bijelac koji je kročio u područje bio je John Colter. Yellowstoneom je prošao 1807, nakon što se, u povratku s pacifičke obale, odvojio od ekspedicije Lewisa i Clarka. Prije američkog građanskog rata, lovci i traperi znali su ponekad ući u područje, no ono je bilo slabo poznato sve do 60-ih godina 19. stoljeća. A onda, u razdoblju od samo 10 godina, nekoliko se ekspedicija uputilo u Yellowstone.
Dnevnici poput onoga Nathaniela Langforda, u kojemu su bili ne samo opisi prirode već i osjećaji koje su ljepote prirode u čovjeku budile, te kasnije fotografije prvog fotografa americkog Zapada - Williama Jacksona, a onda i slike Thomasa Morana, doajena americkog pejzaža, uvjerile su sumnjičavu naciju u postojanje nevjerojatnih čuda prirode na Dalekom Zapadu - Grand Canyon rijeke Yellowstone i njezina dva veličanstvena slapa, najveće planinsko jezero Sjeverne Amerike, mnoštvo životinjskog svijeta i čuda uglavnom vulkanskog porijekla - uskipjela voda i pištava para iz tisuća gejzira i vrelih izvora. Svi rezultat snažnih vulkanskih aktivnosti prije 600.000 godina. Upravo su ti zadivljujući zapisi, te fotografije i te slike "podmazali" kongresnu mašineriju koja je "u korist i na veselje cijelom narodu" i donijela zakon o zaštiti divljine i podnijela ga tadašnjem predsjedniku, Ulyssesu Grantu, na potpis.
Milijuni Amerikanaca dolaze u Yellowstone svake godine. Neki od razloga su očiti. Prvo, Yellowstone je dio njihove kulture. Posjećivanje nacionalnih parkova američka je obiteljska tradicija. Jedan od parkova za koji svaki Amerikanac zna od malih nogu, to je Yellowstone. Neki od razloga su skriveni: većina Amerikanaca živi bilo gradskim bilo prigradskim životom. U svijetu koji teži jednolikom. A zdravlje, zna se, lezi u raznolikom. Većina to osjeća i čezne za bijegom, za vraćanjem prirodi. Ipak, oni koji dolaze u Yellowstone, ne dolaze samo vidjeti Old Faithful, njegov najpoznatiji gejzir, i najviši u svijetu kad dostigne 90 metara, niti crnog medvjeda, niti grizzlyja. Dolaze jer znaju da su suvlasnici parka.
Od svih mjesta koja Amerikanci smatraju svetima, niti jedno nema tako visoki postotak povratnika: muškarci i žene koji su Yellowstone po prvi puta vidjeli kao djeca, vraćaju mu se sa svojom djecom i svojim unucima. Yellowstone je obiteljsko vlasništvo, vlasništvo koje se ostavlja u nasljeđe drugima, vlasništvo za koje se treba brinuti i vlasništvo nad kojim se treba zabrinuti, kao što je to bio slučaj za razornih požara 1988. godine. Četrdeset posto parka progutala je tada vatra. U dugom kalendaru prirode - mali događaj, ali ne i u srcima i dušama bivših i budućih posjetitelja Yellowstonea.
Devet i pol tisuća civila i vatrogasaca, preko stotinu vatrogasnih kola i isto toliko helikoptera, $120 milijuna dolara pomoći i najsuvremenija tehnologija nisu mogli ugasiti inferno. Za to se pobrinula Majka priroda, tri mjeseca kasnije, hladnijim zrakom, jesenskim kišama i laganim snijegom. A ona se, kao i uvijek, pobrinula i za novi rast. Tijekom tog "vrućeg" ljeta, tisuće je pisama stiglo na adresu čuvara parka. Neka su nudila tehničke savjete, neka pomoć, u novcu i ljudstvu, a neka su pisma napisala djeca:"Dear Mr. Park Ranger, jako mi je žao što su vaša stabla izgorjela. Zato šaljem ova četiri bora da ih zasadite. Nadam se da će izrasti veliki i visoki."