Mala je, tanka i plosnata, stane u svaki novcanik. "Gospodarski fenomen" zvan kreditna kartica postao je toliko uobicajen u americkom nacinu zivota, a i u mnogim drugima, da je nemoguce i zamisliti kako bi potrosacko gospodarstvo bez njega funkcioniralo! U Sjedinjenim Drzavama, pitanje "papir ili plastika?" sve cesce se odnosi na nacin placanja, a ne na vrstu vrecice u kojoj kupljeno zelite ponijeti kuci.
Godine 1999, predsjednik Clinton je, s obitelji, boravio na odmoru u planinskom odmaralistu Park City, u drzavi Utah. Za kupovinu nekoliko knjiga u jednoj lokalnoj knjizari iz novcanika je izvadio kreditnu karticu, jer, zaboga!, tko vise i razmislja o tako "ovozemaljskim" stvarima kao sto je gotovina?! Njegova kartica bila je American Express, kartica "bogatih i slavnih". Na veliko iznenadjenje prodavaca, kompjutor je odbio karticu i prodavac se, zbunjeno, Predsjedniku obratio rijecima: "Vjerovali ili ne, Vasa je kartica morala jucer isteci". Predsjednik Clinton je odgovorio:"Mora da sam novu ostavio kod kuce". Predsjednik je, naime, dobro ucinio - nije kucu ostavio, a da American Express nije sa sobom ponio, ali ponio je onu kojoj je istekao rok. Prodavac je, potom, nazvao American Express i zatrazio autorizaciju da racun Williama Jeffersona Clintona zaduzi iznosom od kupovine knjiga. Zahtjev je bio odbijen. Predsjednik nije imao druge nego od jednog suradnika posuditi cash i knjige platiti pravim, a ne plasticnim novcem.
U cijeloj povijesti ljudske civilizacije, uvedene su samo cetiri glavne promjene u nacinu placanja: u starom vijeku - metalnim novcicima, u srednjem vijeku - "cekovima", u ovom - papirnim novcem, i danas - kreditnom karticom.Kreditna je kartica revolucionarizirala nacin na koji koordiniramo vrijeme kupovine roba i usluga i vrijeme placanja istih. I'll charge it, na karticu, molim taj je izraz postao sloganom generacije americkih potrosaca odraslih nakon drugog svjetskog rata. Na pocetku stoljeca gotovo nepoznate, kreditnih je kartica u Sjedinjenim Drzavama, sredinom 90-ih, bilo vise od 720 milijuna. A nakon sto je proslavilo dolazak novog milenija, americko je drustvo, s daleko manje publiciteta, zabiljezilo jos jednu tisucljetnu prekretnicu - gotovo milijardu i pol potrosackih kreditnih kartica! U rukama gotovo 158 milijuna vlasnika. To znaci da ih americki homo economicus, u svom novcaniku ima, u prosjeku, po deset.
I diljem svijeta, oboruzani milijardama kreditnih kartica, kupci, poslovni ljudi, putnici svih materijalnih i drustvenih statusa, na karticu kupuju sve - od ljetovanja do ziveznih namirnica do aparata za susenje kose! Kakogod je zvali, po odredjenom imenu ili jednostavno onim prisnijim i uobicajenijim "plastika", nema sumnje da je ona korjenito izmijenila trziste. Kreditne su kartice postale neophodan element svakodnevnog zivota. S njom gotovo mozete kupiti i novi auto. Bez nje, ne mozete ga ni iznajmiti.
Njen koncept, istina, star je koliko i civilizacija. No, promjena koju je u taj koncept unijelo 20. stoljece, nacin je i opseg koristenja kreditne kartice. Njihova je upotreba pocela u Sjedinjenim Drzavama tijekom 20-ih godina proslog stoljeca, kad su pojedine kompanije, poput proizvodjaca benzina, lanaca hotela i robnih kuca, zapocele s praksom izdavanja kartica svojim stalnim musterijama. Prirodno, uporaba tih kartica bila je ogranicena. Razdoblje suvremene, univerzalne kreditne kartice, kartice koja vlasniku omogucuje kupovinu roba i usluga na raznim i razlicitim mjestima sirom zemlje, zapocelo je s godinom 1949-om. Vazan aspekt takve kreditne kartice bilo je uvodjenje "trece strane" u kreditnu jednadzbu. Evo kako se rodila prva takva kreditna kartica, a s njom i cijela jedna nova industrija
Jednog dana u ozujku, te, 1949. godine, u tada popularnom njujorskom restoranu Major's Cabin Grill, u blizini Empire State Building, tri su muskarca sjedila za stolom. Jedan od njih bio je Alfred Bloomingdale, unuk vlasnika istoimene, vrlo otmjene njujorske robne kuce. Druga dvojica - Frank McNamara, stari prijatelj Bloomingdalea i McNamarin odvjetnik Ralph Snyder. McNamara je bio taj koji je drugu dvojicu pozvao na rucak. Tema razgovora tog "povijesnog" dana bila je McNamarina dilema kako, kao vlasnik financijske tvrtke Hamilton Credit, od jedne od svojih musterija utjerati poveci dospjeli dug. Tri su prijatelja pretresala razne ideje. Narocito onu o posudjivanju "zaduznih kartica" drugima kao nacin da Hamilton Credit prosiri mogucnosti kreditiranja.
Sva su se trojica slozila da ideja ponude kredita od strane trece osobe ima potencijala! Mozda zato sto su sjedili u restoranu, trojica su bila misljenja da bi njihova zamisao bila narocito lijepo docekana u restoranima Manhattana u kojima su ljudi bili navikli iznose stavljati na tekuci racun i isplacivati ga krajem svakog mjeseca. Mozda stoga sto su sjedili u restoranu, njihova ideja dobila je ime - Diners Club. Rodjena je prva kreditna kartica koja je u uporabu usla 1950. Rodjena je i - kultura duga! Rodjena je industrija koja vreba na "americki san". Godine 1998, americki dug, samo od kreditnih kartica, iznosio je vise od 550 milijardi dolara! Sto li se dogodilo s onom kalvinistickom, koju pripisuju Benjaminu Franklinu: A penny saved, a penny earned, Ustedjeni penny, zaradjeni penny?
Uspjeh Dinersa, u pocetku zvanog i T&E Card, kao u "travel and entertainment", uskoro je privukao i mnoge druge biznise u mladu i pupajucu industriju kreditnih kartica. Mnogi su u njoj brzo propali. No, 1958, rodjena je i ona druga velika univerzalna kartica - AmericanExpress; g. 1966. i MasterCard, a 1977, pridruzila im se i VISA. Sve su brzo krenule dalje u svijet. Relativno malo mjesto koje Diners Club zauzima na danasnjem trzistu kreditnih kartica, ne odaje njen status predvodnika u toj mocnoj industriji. Doprinosi Alfreda Bloomingdalea, Franka McNamare i Ralpha Snydera, uglavnom su vec zaboravljeni. Mi, zajedno s Terryjem Evansom, mozemo pjevati Credit Card Blues…."Cijela je stvar i smisljena tako da vjecno budes u dugu, prvo te namame obicnom, pa "zlatnom", a onda i "platinastom"; mozes ih na stotinu dijelica izrezati, mozes ih kroz prozor baciti, nista ti nece pomoci; vec slijedeceg dana, eto nove i primamljive ponude u tvom postanskom sanducicu."