Utemeljena 4. srpnja 1776, potpisivanjem Deklaracije o nezavisnosti, u Philadelphiji, Amerika ove, 2003, godine slavi svoj 227. rodjendan.
U vrijeme potpisivanja deklaracije, Sjedinjene Drzave sastojale su se od 13 kolonija, pod vladavinom engleskog kralja Georgea III. Kako je nezadovoljstvo u kolonijama, zbog placanja poreza Engleskoj, bilo sve vece i glasnije, engleski je kralj, u pokusaju da pobunu ugusi, u njih uputio dodatnu vojsku. G. 1774, trinaest je kolonija poslalo svoje delegate u Philadelphiju, sa zadacom da osnuju Prvi kontinentalni kongres. Delegati nisu bili zadovoljni Engleskom, ali jos nisu bili spremni objaviti joj rat..."The British are coming, the British are coming", Britanci dolaze, bile su rijeci kojima je Paul Revere, jasuci jedne noci ulicama Concordea, u Massachusettsu, upozorio o napredovanju kraljevske vojske ka tom gradu. Pucnji koji su se culi u Concordeu, odjeknuli su svijetom. I najavili pocetak rata za nezavisnost.
U svibnju iduce, 1776. godine, kolonije su ponovno poslale svoje delegate u Philadelphiju, na Drugi kontinentalni kongres. Kongres je tijekom cijele prethodne godine pokusavao rijesiti razlike s Engleskom. U lipnju 1776, bilo je jasno da su njihovi napori beznandni i imenovan je odbor za sastavljanje Deklaracije o neovisnosti. U njega su usli John Adams, Benjamin Franklin, Robert Livingston, Roger Sherman i Thomas Jefferson. Mladom, ali elokventnom Jeffersonu bila je i povjerena uloga sastavljanja Deklaracije, zbog njegove "izuzetne lakoce izraza". Potkraj lipnja, prvi je nacrt Deklaracije bio podnesen, slijedecih su dana unesene neke promjene i kasno poslijepodne 4. srpnja, odrzano je glasovanje. Od 13 kolonija, 9 je glasovalo ZA, dvije - Pennsylvania i South Carolina, PROTIV, Delaware je bio neodlucan, New York se uzdrzao. John Hancock, predsjednik Kontinentalnog kongresa, sluzbeno je potpisao Deklaraciju. Velikim, lijepo ispisanim slovima, kako bi ih, rekao je Hancock, "kralj George mogao citati i bez naocala!"
Dva dana kasnije, 6. lipnja, Philadelphia Evening Post prvi je objavio tekst Deklaracije. Jos dva dana kasnije, 8. lipnja, ona je, uz odusevljene poklike i zvonjavu zvona, dva puta bila javno procitana na filadelfijskom trgu koji otada i nosi ime Independence Square. Iako puno potpisivanje Deklaracije nije bilo dovrseno sve do kolovoza, cetvrti je srpanj odredjen kao sluzbeni datum njenog potpisivanja i vec slijedece, 1777. godine, Amerika je, upravo tog dana, proslavila svoj prvi rodjendan.
Prema epitafu koji je sam narucio, Thomas Jefferson je htio da ga Amerika pamti po tri stvari: osnivanju sveucilista Virginije, nacrtu zakona te drzave o vjerskoj toleranciji i sastavljanju Deklaracije o neovisnosti. Cudi, mozda, da predsjednikovanje nije uopce spomenuo (a bio je 3. predsjednik Sjedinjenih Drzava); ne cudi, medjutim, da je spomenuo ostala tri svoja dostignuca. Dobra i otmjena odgoja, pravo dijete prosvjetiteljskog doba, Jefferson je cijeli svoj zivot posvetio potrazi za "zdravim razumom", vjerujuci da su razum i sloboda najveca bogatstva ljudskog duha.
Jeffersonovo nasljedje, epitaf nastranu, i jest trostruko. Prvo, artikulirao je mit agrarnog raja Novog svijeta koji jos od tih davnih dana hrani i inspirira mastu nacije. Na gradove i industriju, Jefferson je gledao jednako podozrivo kao i na autokraciju! Njegov drugi najveci doprinos bila su - prava drzava. Koncept nije bio njegov, ali on mu je dao pecat svog, velikog autoriteta. Treci Jeffersonov dar Americi, onaj koji je i sam priznao, bio je dokument kojim su definirana vodeca nacela zemlje. Kao glavni autor tog dokumenta, Jefferson nije tezio za originalnoscu, kako je sam rekao, vec za "zdravim razumom". Ta, naizgled skromna, procjena njegove zadace odrazavala je vjeru prosvjetiteljstva u ljudski razum.
Veci dio Deklaracije o neovisnosti sastoji se od niza prituzbi i prigovora protiv engleske krune. Dva najsira poteza kista dolaze - na kraju, gdje kolonije hrabro objavljuju svoju neovisnost, i na pocetku, gdje Jefferson definira narodnu vladu. Zapocinje slavnim "KAD, tijekom covjecanskih zbivanja postane nuzno za koji narod raskinuti politicke sveze sto su ga vezivale uz drugi...." kojima, u biti, kaze: Spremni smo "petama dati vjetra", a sad cemo vam reci i zasto!, slijedi onaj, s punim pravom, najcesce citirani odlomak Deklaracije - Jeffersonova prekrasno srocena, razborita obrana "samorazumljivih istina": "MI drzimo ove Istine samorazumljivim: svi su ljudi stvoreni jednakima i obdareni od svojeg Tvorca odredjenim neotudjivim pravima, medju kojima su zivot, sloboda i potraga za srecom. Radi ocuvanja tih prava vlast se uspostavlja medju ljudima, sto izvodi svoje pravedne ovlasti iz suglasnosti onih kojima vlada, a kad god bilo koji oblik vlasti postane razoran za te ciljeve, tada je pravo gradjana izmijeniti je ili napustiti i uspostaviti novu vlast, sto ce se temeljiti na tim nacelima i ustrojiti svoje ovlasti u takvom obliku kakav im izgleda najprikladnijim za ozbiljenje njihove sigurnosti i srece. (Prev. prof. dr. Branko Smerdel)
Ukratko, ono sto je Jefferson htio reci - ako vlada ne odgovara i ne sluzi vasim potrebama, mozete je se rijesiti i postaviti drugu!.... To je shvacanje mozda bilo "samorazumljivo" Thomasu Jeffersonu, ali ne i njegovim suvremenicima. I doista, povijesni znacaj americkog rata za neovisnost i jest u tome sto je te radikalne ideje iskusavao u zestini bitke. Istina je i to da je potreban bio jos jedan rat - gradjanski, kako bi i crnci dospjeli u rubriku "svi ljudi". I jos 50 godina da se slome muske predrasude. Ali odredjivanje modela, zasluga je Thomasa Jeffersona!