Vec vise od 100 godina star, on je isto toliko dugo i povecalo kojim Amerika gleda ostatak svijeta. Slazemo ga i cuvamo na tavanima i u podrumima, jer nitko nema srca stare brojeve bacati. Sigurni smo da i mnogi od vas na policama ili u kutijama cuvaju neke. Preko sto godina vec taj mjesecnik o zemljopisu, arheologiji, antropologiji i istrazivanjima, putniku koji "putuje" iz udobnosti vlastite sobe i vlastitog naslonjaca u njoj, prenosi vrlo pismene i tocne pripovijesti i opise i nenadmasne fotografije i zemljopisne karte kako bi te pripovijesti i opise jos bolje razumijeli.
National Geographic Magazine izdaje se, u Washingtonu, jos od 1888. godine. Od te godine, i njegov je izdavac isti - neprofitna korporacija National Geographic Society. Drustvo je, takodjer 1888, osnovala mala skupina istaknutih geografa, istrazivaca i znanstvenika sa ciljem da "poveca i siri znanje zemljopisa". U pocetku, Drustvo je izdavalo vrlo ozbiljan znanstveni casopis. Kad je za predsjednika, 1898, dosao slavni izumitelj Alexander Graham Bell, s njim je u uceno Drustvo stigla i jedna manje suhoparna ideja - napraviti casopis pristupacnijim siroj citateljskoj publici. G. 1902, urednik National Geographica, Gilbert Hovey Grosvenor, htio je na Martinique, na kojemu je doslo do katastrofalne erupcije vulkana, poslati znanstvenu ekspediciju. Bell je Grosvenoru rekao: Posalji nekoga na Martinique, ali ostavi Znanost drugim prenesi na nesto o zivotu tamo i ilustriraj to lijepim fotografijama."
Grosvenor je poslusao Bella, a Grosvenora kasnije njegov sin, Grosvenor drugi, pa unuk, Grosvenor treci…i tako je za kormilom casopisa, uz Glavni odbor od 24 clana, u proteklih stotinjak godina uvijek bio netko iz obitelji Grosvenor. Od onog dana kad je prvi Grosvenor donio clanak o zivotu na Martiniqueu, ilustriran lijepim fotografijama, National Geographic Magazine, sa svjetskom nakladom od preko 9 milijuna primjeraka, i donosi nam bogato ilustrirane reportaze iz najrazlicitijih podrucja svijeta, sa egzoticnih lokaliteta poput tibetanske Lhase i otoka Galapagos, iz srca Afrike, iz stratosfere, iznad i ispod mora. I informira nas o ekoloskim, drustvenim i kulturnim aspektima podrucja o kojima pise i naroda koji u njima zive. Novac zaradjen od prodaje casopisa ulaze se u znanstvene ekspedicije Drustva, a njih je do sada bilo vise od 5.000. Od one u grobnicu Tutankamona do prvog americkog uspona na Mount Everest, od iskopavanja Machu Picchu do podvodnih istrazivanja Jacques-Yves Cousteaua, od cimpanzi Jane Goodall do gorila Dian Fossey.
Vec vise od stoljeca, i vise od bilo koje druge organizacije, National Geographic je taj koji Americi govori gdje je i gdje zeli biti. Vrhovni zapovjednici, skolarci, istrazivaci, lutalice i "izgubljeni" i oni koji radije "putuju" u udodnosti svojih domova i onih naslonjaca, uzdaju se u sjajne karte Drustva i njegovih kartografa. Tijekom drugog svjetskog rata, te su karte bile u samom epicentru akcije, zahvaljujuci dobrim dijelom predjsedniku koji je i sam gajio duboki interes za geografiju. Pocetkom zime, 1942, Franklin Delano Roosevelt je Americi porucio: Za moj "razgovor uz vatricu kamina", navecer, 23. veljace, sjednite s kartom svijeta ispred sebe. Govorit cu o cudnim mjestima za koja mnogi od vas vjerojatno nikad nisu culi. Mjesta koja su sada ratista civilizacije. Zelim vam reci koju i o geografiji…koji problem imamo i kakvu strategiju moramo primijeniti. Zelim govoriti jednostavnim jezikom, tako da me svi dobro razumijete. I da bolje razumijete svaku bitku. Bude li tako, lakse cete podnijeti i svaku losu vijest!"
Zemljovidi i atlasi rasprodani su bili u tren oka. U 22 sata, zakazane veceri, zemlja je slusala predsjednika i prstom ga slijedila po zemljopisnoj karti. S vise od 80% odraslog slusateljstva, bio je to najveci sat iz zemljopisa u povijesti covjecanstva. Drustvo i njegov casopis - National Geographic Society i National Geographic Magazine, nastavili su jednako dalje - od izvanredne karte Mt. Everesta do onih, jos izvanrednijih, iz svemira i sa dna oceana. Kako je jedan njegov kartograf rekao: "O kartama National Geographica zelim misliti kao o 'krunskim draguljima' svjetske kartografije!"