Prije tri dana, otprilike u ovo vrijeme, NASA-ina svemirska letjelica Galileo proletjela je na samo 200 kilometara iznad površine Jupiterovog mjeseca Io, točnije povrh vulkanskog područja oko Io-vog sjevernog pola, nazvanog Tvaštar, koji je prije samo nekoliko mjeseci u divovskoj erupciji izbacivao vulkanske plinove do visine od više stotina kilometara. Od četiri najveća Jupiterova mjeseca, Io mu je najbliži i to je jedan od razloga da je on vulkanski najaktivnije svemirsko tijelo u Sunčevom sustavu. Ono što Io čini toliko tektonski divljim je plima. No, za razliku od nama bliskih oceanskih plima na Zemlji, one na Iou zaustavile bi nam dah.
Gravitacijska polja Jupitera i ostala tri velika mjeseca dižu plimne valove skrutnute kore mjeseca, - dakle kopna! -, koji dosižu visinu tridesetorokatne zgrade! Dok Io kruži oko svog divovskog planeta, njegova se kora stalno savija u grčevima takvih plimnih valova, što zagrijava njegovu unutrašnjost. Upravo to zagrijavanje izvor je energije za praktički konstantne erupcije vulkana. Od više stotina vulkana, kojima je načičkana površina Ioa, u svakom trenutku aktivno ih je barem desetak. Prelet Galileja preko sjevernog pola treba, između ostalog, pokazati ima li ovaj Jupiterov mjesec vlastito magnetsko polje, što bi značilo da, poput Zemlje, duboko u svojoj jezgri ima vlastiti magnetski dinamo.
A, kad smo već kod Galileja, spomenimo da on orbitira oko Jupitera od 1995 i već je 31 puta preletio uz Jupiterove mjesece, od toga četiri puta uz Io. Pokraj Ioa proletjet će još dva puta - u listopadu i siječnju - potom će proći pokraj malešnog unutarnjeg mjeseca Amalthea, prije nego što okonča svoju misiju padom u Jupiterovu atmosferu, 2003. Prvotno, Galileova misija je trebala završiti 1997, ali je produžena već tri puta zahvaljujući nevjerojatnoj izdržljivosti ove male letjelice.