Zbog skorog povlačenja američkih snaga iz Iraka, današnji parlamentarni izbori u toj zemlji dobili su još jednu važnu dimenziju. Oni predstavljaju novi korak u evoluciji tamošnje političke scene. No, je li to korak unaprijed ili unatrag? Odgovor na to pitanje mogao bi imati značajne implikacije po Irak ali i po Sjedinjene Države.
Unatoč bombaškim napadima i vjerskim podjelama, postoje velike nade da Irak može provesti izbore koji će biti bez kontroverzi i relativno mirni. No hoće li političke frakcije, koje su uglavnom organizirane po vjerskim ili etničkim linijama, stati zajedno i konsolidirati krhku demokraciju? Ili će zemlja ponovno utonuti u svađe i nasilje? Pred izbore, izraženi su i nada i strah.
Bivša savjetnica za nacionalnu sigurnost, stručnjakinja za Irak, Meghan O'Sullivan ističe da je iračka izborna scena raznolikija nego 2005. godine: "Ukoliko usporedite političke koalicije ili stranke 2005. godine i danas možete vidjeti nešto pozitivno, a to je da nema više stranaka koje su po svojoj prirodi isključivo vjerske. I dalje postoji jedna velika šijitska stranka, kao i prije, ali tu je nekoliko sunitskih stranaka. Umjesto jedne kurdske stranke sada postoje dvije koje bi mogle dobiti značajan broj glasova. Možemo očekivati da će glasovi biti podijeljeni među većim brojem stranaka."
Bivši direktor Odjela za Irak pri Vijeću za nacionalnu sigurnost Charles Dunne kaže da su iračkim glasačima danas važne mnoge stvari, a ne samo identitet šijita, sunita i Kurda: "Vjerske napetosti oduvijek su postojale i uvijek će postojati. Međutim ohrabruje to da se od lokalnih izbora 2009. godine građani udaljuju od striktne identifikacije sa vjerskom politikom, a više po praktičnim pitanjima kao što su – javne usluge, javna sigurnost, opskrba strujom ili vodom."
No Kamran Bokhari, koji radi za privatnu obavještajnu tvrtku Stratfor, kaže da je etnički i vjerski identitet još uvijek ključna odrednica u zemlji: "Situacija se mijenja. Naravno, ljudi žele solidniju upravu i vidimo da se sve stranke kreću u tom smjeru. No ipak među šijitima, sunitima i Kurdima postoje strahovi kada je riječ o odnosima između tih grupa. Suniti vjeruju da im država više uzima no što im daje. To znači da njihove stranke ne mogu odustati od vjerskog odnosno etničkog načina razmišljanja i posvetiti se poboljšanju javne uprave."
Vjerske i etničke napetosti ojačale su kad je parlament, u kojem dominiraju šijiti, diskvalificirao 511 sunitskih kandidata zbog navodnih veza sa zabranjenom strankom Saddama Husseina. Premijer Nouri al-Maliki, šijit koji se pokušava prikazati kao nacionalistički a ne vjerski kandidat, podržao je taj potez. No, suniti ga smatraju blatantnim korištenjem političke sile, od strane danas dominatnih šijita. No, za razliku od 2005., suniti ne namjeravaju bojkotirati ove izbore.
Procjenjuje se da niti jedna pojedinačna stranka neće izaći kao jasan pobjednik te da će nakon izbora početi dugotrajni pregovori o koaliciji. Charles Dunne kaže da će to biti najopasnije razdoblje za Irak i Sjedinjene Države: "Nakon izbora 2005. godine, trebalo je čekati pet mjeseci na dogovor o čelnim ljudima nove vlasti. To će i ove godine biti razdoblje najvećih napetosti. Tu će Sjedinjene Države morati donijeti dosta odluka, u dogovoru s iračkom vladom. Među ostalim, i o veličini američkog kontingenta te o rasporedu povlačenja."
Američke borbene postrojbe trebale bi se povući iz Iraka do kraja kolovoza. Ukoliko se politički pregovori oduže mogli bi se poklopiti s rokom za povlačenje. Američka vlada najavljuje da će se, ukoliko ne dođe do dramatičnog pogoršanja sigurnosti, povlačenje odvijati kako je i planirano.
Kamran Bokhari kaže da je za administraciju predsjednika Obame uspjeh u Iraku vrlo važan. Analitičari kažu međutim da Sjedinjene Države više nemaju politički utjecaj u Iraku kao nekad. Utjecaj koji je preostao treba koristiti blago i umješno – upozoravaju stručnjaci.