Linkovi

Reciklaža elektroničkog otpada postaje sve popularnija


Reciklaža elektroničkog otpada postaje sve popularnija
<!-- IMAGE -->

Elektronički proizvodi mogu se reciklirati, no to je često težak proces jer se, na primjer, računarni pisač, mobilni telefon ili televizor sastoje od različitih vrsta materijala. No, zbog prijetnje zagađenja, ali i zbog vrijednih dijelova od kojih se takve sprave sastoje, reciklaža elektroničkog otpada postaje sve popularnija. Europska unija promiče reciklažu elektroničkih proizvoda od 2003. godine. A u Sjedinjenim Državama, od poslovnih se tvrtki traži da postanu odgovorne za svoje artikle na nove načine.

U golemom industrijskom objektu u Seattleu, televizori i kompjuterski ekrani podižu se viljuškarima na pokretne trake. Uz njih ih čekaju radnici s električnim odvijačima i čekićima.

“Oni skidaju plastične kapice s elektroničkih naprava, vade iz njih katodne cijevi…zapravo rastavljaju ih na dijelove.”

Craig Lorch suvlasnik je tvrtke za reciklažu Total Reclaim koja je zakonski ovjerena za reciklažu elektroničkog, ili “e”-otpada u državi Washington. Tamošnjim je zakonom regulirano da ove stare naprave ne završe na deponiju smeća, gdje svojim toksičnim kemikalijama mogu štetno utjecati na zdravlje ljudi i okoliš. Iako se elektronika reciklira već godinama, John Friedrick pojašnjava da je zakon o e-otpadu države Washington unio neke nove propise:

“Prema tom zakonu, odgovornost leži na proizvođaču, čime se rasterećuju porezni obveznici.”

John Friedrick upravlja programom reciklaže širom države Washington, kojeg u cjelosti financiraju proizvođači elektronike. Program je započet prije samo godinu dana, a već je prikupljeno preko 17 tisuća tona e-smeća, što je proizvođače koštalo gotovo 10 milijuna dolara. Dakle, zakon nalaže da je na elektroničkim tvrtkama da pokriju troškove kraja roka uporabe svojih proizvoda. Taj novi koncept u Sjedinjenim Državama nazvan je “proširenom odgovornošću proizvođača.” No, on nije nov u Europi. Klaus Koegler, koji radi pri Glavnoj upravi europskog odbora za okoliš u Briselu, opisuje osnovni princip europske ekološke politike, poznat pod nazivom “Zagađivač plaća.”

”To jednostavno znači da je onaj tko uzrokuje zagađenost okoliša za to odgovoran. Isto tako i u financijskom smislu. Proizvođač se mora brinuti o tome od samog početka.”

<!-- IMAGE -->

To zakonodavcima, kaže Koegler, daje prostora za niz zakona. Primjerice, 85 posto svakog vozila prodanog u Europskoj uniji mora biti napravljeno za reciklažu. To stvara poticaj da – ako ste odgovorni za reciklažu – pokušate dizajnirati automobil koji će vam taj zadatak učiniti što lakšim, dodaje Koegler.

A proizvod kojeg je lako i jeftino reciklirati bit će manje štetan po naš planet. Reciklaža vlastitih ostarjelih proizvoda u Europskoj uniji za proizvođače je način povrata resursa. Na primjer, neki metali, poput nikla, postaju sve rjeđi i skuplji. Stoga se reciklažom ponovno upotrebljavaju metali, odnosno osigurava opskrba materijalima u industriji, a istovremeno se štiti okoliš.

U Sjedinjenim Državama, država Wisconsin nedavno je postala 20. po redu koja je usvojila zakon o reciklaži elektronike. A na nacionalnoj razini odgovornost proizvođača proširuje se i na druge proizvode: baterije, fluorescentne žarulje i boje. Međutim, elektronska industrija odlučila je reagirati. Dvije velike industrijske tvrtke podnijele su tužbu protiv zakona o e-otpadu u New York Cityju, navodeći da je protuustavan. Ekološki aktivisti, s druge strane, ovu tužbu vide kao napad na cijeli koncept o odgovornosti proizvođača. No, Rick Goss iz Vijeća industrije informatičke tehnologije inzistira da nije tako:

“Mi podržavamo odgovornost proizvođača. Jasno nam je da igramo ulogu u ponudi našim kupcima opcija i rješenja za rabljene artikle. Ali mi ne igramo samo tu ulogu.”

Bilo kako bilo, ova tužba navodi razloge koji bi se mogli iskoristiti kao protuudarac saveznim državama koje su tvorničarima nametnule propise o reciklaži.

XS
SM
MD
LG