Kompjuteri, mobiteli i druge interaktivne tehnologije mijenjaju naše odnose s medijima, zamućujući liniju između onih koji stvaraju sadržaje i onih koji ih konzumiraju, te radikalno mijenjajući značaj termina 'kreativan'. To je posebice vidljivo u svijetu glazbe. Kako umjetnici nalaze sve inovativnije načine da stare utjecaje ugrade u nove materijale, novi dokumentarni film, naslovljen Copyright Criminals, postavlja ključno pitanje: može li itko ustvari posjedovati zvuk?
Zakon o zaštiti autorskog prava dugo već zanima Kembrewa McLeoda, profesora na studiju komunikacija Sveučilišta Iowe:
"Vratio sam se na fakultet, na postdiplomski studij, ranih devedesetih, s nakanom da u okviru sociologije studiram odnos kulture i zaštite autorskog prava. Jedan me profesor upitao zašto bih uopće studirao zakon o autorskom pravu kad je to toliko opskurna i ezoterična tema. Rekao mi je da nikad neću naći posao s tim studijem."
Gotovo dvadeset godina kasnije, McLeod kaže da se zaštita autorskih prava tiče svakoga, posebno onih koji slušaju ili sami stvaraju glazbu. To ga je i navelo da, zajedno s prijateljem, filmskim autorom Benjaminom Franzenom, napravi dokumentarni film naslovljen „Copyright Criminals“. McLeod, kao izvršni producent i autor scenarija, kaže da film prati uspon hip-hop glazbe s ulica New Yorka do njezinog sadašnjeg statusa industrije vrijedne milijarde dolara.
Tu su neka od prvih imena hip-hopa poput Public Enemy, De La Soul, te Digital Underground, ali i neki novi umjetnici čija je zvijezda tek u usponu. Film je poput kolaža rada drugih ljudi u zvucima i slikama, kaže McLeon, dok Franzen dodaje da je po tome vrlo nalik samoj hip-hop glazbi. Više od 30 godina, izvođači i producenti koristili su dijelove ranije snimljene glazbe i pretvarali ih u nove, po svemu drugome originalne skladbe. Film „Copyright Criminals“ bavi se kreativnim i komercijalnim vrijednostima ovakve prakse, poznate kao 'glazbeno uzorkovanje'.
"Uzorkovanje u osnovi znači da se uzme nešto staro i koristi nova tehnologija za obradu i preoblikovanje u nešto novo. Dakle, uzmete dvije sekunde neke ranije snimke, možda oko toga stavite vlastitu bass liniju, ubacite neke klavijature, vokale i evo vam nove stvari … ali ona sadrži i dio stare," kaže Benjamin Franzen.
No, kad su se u sve to uključili odvjetnici i diskografske kuće, kaže McLeod, ono što se nekad smatralo 'posuđenom melodijom', ili remiksom, sada je postalo – 'kršenje autorskog prava'.
"U Sjedinjenim Državama, u najmanju ruku, sudovi su presudili da čak i ako uzmete dvije sekunde nečijeg tuđeg zvuka, to je automatski kršenje autorskog prava. Zakon je u tom smislu prilično suhoparan i krut, na žalost. Kažem nažalost jer je vrlo restriktivan i također ne uzima u obzir činjenicu da su ljudi oduvijek u svojoj umjetnosti posuđivali iz ranijih ostvarenja. Jedino što se promijenilo je – tehnologija."
I dok nove tehnologije stvaraju sve inovativnije načine za remiksanje i uzorkovanje, Kembrew McLeod kaže da očekuje da će pitanje kršenja autorskog prava i dalje ostati problem.
"Zakoni nisu dostigli ljude koji koriste nove tehnologije. Tko zna, možda nikad ni neće. Po meni, budućnost može ići u jednom od dva smjera. Jedan je da će zakon odgovoriti na ono što ljudi rade, da će biti prilagođen, te da će dekriminalizirati ponašanje milijuna – ponavljam, milijuna! – ljudi koji sudjeluju u uzorkovanju i remiksanju. No, to mi izgleda kao više fiktivni scenarij. Ono što je realističnije je scenarij dokumentarca – da će zakoni postati još restriktivniji jer se to pokazalo kao dosadašnja praksa zakona o autorskom pravu u zadnjih četvrt stoljeća."
Autori filma „Copyright Criminals“ kažu da ne očekuju da njihov jednosatni dokumentarni film odgovori na temeljno pitanje: može li itko ustvari posjedovati zvuk? No, nadaju se da će on pomoći ljudima da bolje razumiju kako zakoni o autorskom pravu utječu na kreativnost i slobodno izražavanje u današnjoj remiks kulturi.